Tako dakle?
Krenimo onda redom:
DD je introvertiran film u odnosu na ST jer se bavi jednim likom i njegovom psihom,
a iz istoga proizlazi da je ST ekstrovertiran (plus - DD je introvertiran lik).
Ne mislim pritom doslovce na psiholoske pojmove, vec ih samo mastovito i konstruktivno koristim.
Isto se odnosi i na sizofreniju, s tim da je u oba filma sizofrenija cak doslovce prisutna.
DD i ST su gotovo isti zbog mnogo razloga, ali navest cu samo neke.
Zanrovski ih je tesko okarakterizirati, ali bi svakako spadali u isti zanr.
Dijele pomaknut humor, kvazimjuziklisticku prirodu, odlicno razradjene likove...
Osim toga, tu je najbitnija tema (zbog koje sam ih, na kraju krajeva, i povezao):
DD ima introvertiranu, osobnu apokalipsu dok se u ST radnja odvija globalnije.
Tematika putovanja kroz vrijeme, okoncanja postojanja, zrtve iz ljubavi...
Need I say more?
Southland Tales je jednostavno brutalno loše koncipiran.
I beg to differ.
Koncept filma je genijalan, a sam film zapravo ne sadrzi nepotrebne dijelove.
Radujem se najavljenom director's cutu i masi izbacenih snimki,
144 minuta nije dovoljno za ovakvo remek-djelo.
Nigdje ne piše da moraš čitati neki strip ili knjigu da bi gledao film.
Ako nije mogao napraviti film na temelju stripa onda ga nije trebao raditi.
U ovom postu si pokazao koliko si zapravo slabo upucen u film,
jer kao DD - i ST zahtjeva od gledatelja puno vise od mindless gledanja.
Strip (so called
The Prequal Saga) donosi prva tri poglavlja, dok u filmu gledas druga tri poglavlja radnje.
Prema tome, gledanje filma donosi samo zavrsetak te masivno kompleksne price.
Ovdje, znaci, nije rijec o ekranizaciji stripa nego o nastavku radnje na strip.
Moguce je pohvatati radnju i bez stripa, ali film je tako koncipiran da zahtjeva visestruko gledanje.
Hvala Kellyju na tome sto je film toliko dobar da je visestruko gledanje uzitak, pogotovo u drustvu.
Niti jedan gledatelj ne želi predavanje, satove čitanja i enciklopediju prije nego pogleda neki film.
Po ovoj recenici jos jednom tvrdim da je amerika jaka u tebi, mladi padawane.
Kelly je ispred svog vremena,
buduci da zdusno radi filmove koje mainstream publika nije u stanju shvatit ni prihvatit.
S tim da prva dva njegova filma jos nisam pogledao jer ih je poprilicno tesko za nabavit.
Donnie Darko ti mozes pogledati kao film i uzivati u njemu,
ali gledanje/citanje
Watership Downa tom istom filmu daje novu dimenziju.
Isto tako je i sa Southland Talesom, nacin na koji je Kelly referencirao najvece svjetske apokalipticne mitove
te ih prenio na veliko platno vjerojatno jos dugo nece nitko biti u stanju nadmasit.
N'da...
Mogu ja jos dosta toga otipkati, ali vjerujem da je i ovo solidan respond.