Koji ste non-horror zadnji gledali ?

[John_Ryder]

Ma to je naš dogovor bio hehe

heheheheh

[Michel]

The Trial of the Chicago 7 (2020) - film po istinitom događaju od Sorkina kojemu je ovo tad bio tek drugi film da je režirao, ali više je poznat kao pisac filmova kao što su "Malo dobrih ljudi", "Socijalna mreža" i to što je kreirao serije poput "Zapadno krilo" i "The Newsroom" tako da sam znao da me očekuje dosta dijaloga jer je tu Sorkin jako dobar. Dakle, radi se o suđenju sedmorici "revolucionara", žešćih ljevičara koji su se protivili vijetnamskom ratu i započeli nerede u Chicagu tijekom 1960-ih. Iako po istinitom, kada čitaš poslije filma o nekim stvarima, vidiš da je Sorkin uzeo narativ i stranu za te navodne "revolucionare", hippije, yippije. Nije me nešto oduševila Sorkinova režija, nekako je statična. Neke scene pogotovo sami prosvjedi su mi bili ispodprosječni. Nedostatak karakterizacije likova. Solidno je napisan, ali ne kao najbolji Sorkinovi radovi, najbolje je odglumio Frank Langella koji je ubio kao iritantni sudac. Definitivno previsoku ocjenu film dobio. 6.5/10

[Michel]

The Devil All the Time (2020) - film napravljen prema knjizi koja spada u južnjački gotički krimi triler koji jako volim vidjeti na filmu. Okupili su dobru glumačku ekipu, a radnja je prožeta kroz više desetljeća i praktički nema glavnog lika već svatko dobiva svoju minutažu u toj priči o osveti, ubojstvu, samoubojstvu. Sam naslov filma govori dosta, i dobro je to napravljeno simbolički. Lijepo je snimljen, odglumljen i usprkos što je nešto sporiji, nije smetalo. Falilo je malo tog final toucha, ali sve u svemu dobar film. 7/10

[Michel]

Run (2020) - ovo je izgledao kao neki studentski film koji je lošija kopija Misery i takvih filmova. Samo što nije horor iako ga neki guraju tu. Nije ni pomoglo što glumi izuzetno iritantna Sarah Paulson koja glumi uvijek istu ulogu. Ne mogu reći da nije bilo dobrih scena, pogotovo kada polagano saznajemo sve o čemu se tu točno radi. No, film pun živciranja gdje su svi ljudi okolo glupi, a i scene se redaju a sve predvidljivo. 5.5/10

[Michel]

The Father (2020) - ovaj film slovi kao jedan od najboljih filmova 2020., i Hopkins je osvojio Oscara za glavnu ulogu te je dobio još neke Oscare. Hopkins glumi starca koji doživljava demenciju, a o njemu se brine njegova kćerka koja ga posjećuje u tom stanu, ali i neki ostali likovi kao njezin muž, novi dečko, jedna cura koja se brine o njemu. No, ubrzo saznajemo da su to sve nekakvi fragmenti njegovog života jer sve mu se počne miješati, a mi gledamo kako se svijet oko njega urušava i kako utječe na njegovu kćerku. Ne znamo što je istina iako se može saznati i povezati. No, ostaje misterija. Ovo je zasad najbolji film te godine koji sam pogledao, i ovo je jedna od najboljih Hopkinsovih uloga. Maestralan je! Podsjetio me film na Bergmanove drame, pogotovo kadrovi na lice likova koji glume, i koji prenose tu emociju nama gledateljima. Tužan film sa stvarnom bolešću koja je užasna i nikad to ne bih volio doživjeti ili moji bližnji. Dvije scene su impresivne. Ona kad navodno njezin dečko njega šamara, i sami kraj kada doziva mamicu. Jako dobro. 8/10

[Michel]

Caliber 9 (1972) - jedan od najslavnijih filmova ove vrste zbog kojeg je Tarantino odlučio početi režirati filmove. Ovaj film je režirao Fernando Di Leo koji je bio specijaliziran za ovakve filmove. Radi se o vrlo dobrom hardcore krimiću kakvi se više ne rade. Tempo je brz, lako se gleda, dosta pucnjava, malo nerealnosti što se tiče pucnjava pogotovo ona velika na imanju, ali osim toga je sve na visokom nivou. Glumci su dali sve od sebe, završnica je prokleto dobra i baš je lijepo vidjeti film koji nema klišej od kraja. Radi se o nestanku 300 tisuća američkih dolara, i nitko ne zna tko ih je ukrao. Misle da je jedan lik kojeg glumi glavni glumac, ali on tvrdi da nije. Tu se onda pojave svakakve zavrzlame i razno razni preokreti. Glumi i Barbara Bouchet koja je u to vrijeme bila seks simbol, i vidi se zašto. Onaj njezin ples, muzika, ma savršeno. A i sama glazba u filmu je baš dobra. Seting mi se isto svidio, baš kao da sam došao u to vrijeme. Preporuka. 7.5/10

[Michel]

The Italian Connection (1972) - drugi film Fernanda Di Lea nakon njegovog jako dobrog "Calibre 9". U ovom filmu pratimo profesionalnih dvoje ubojice koji love jednog pimpa i traže ga po cijelom gradu. Taj dvojac profesionalnih ubojica (jedan bijelac, jedan crnac) je direktno utjecao na Tarantina i na njegove likove koje su glumili Travolta i Jackson u "Pulp Fiction". Film je dobar, ali pati kao i "Calibre 9" od nekih naivnih pucnjava i tučnjava, samo na malo većem nivou. Ipak, film ima neke nevjerojatne scene. Muzika je isto dobra, ali scena kada lovi onog ubojica koji pobjegne sa kamionom pa onda trče pa onda opet mala vožnja i onda opet trčanje je na razini scene tučnjave u Carpenterovom "They Live". Jednostavno za prste polizati. I opet sjajan kraj, kako je sve to kreativno osmišljeno. Ponovili su se neki glumci iz njegovog prijašnjeg filma kao Mario Adorf koji je ubio kao pimp, baš je prodao ulogu. Henry Silva također koji baš ima lice za takve filmove. I za kraj dvije seksi ljepotice, Luciana Paluzzi i Femi Benussi (inače rođena u Rovinju) i koja je bila najpoznatija po ovom podžanru https://en.wikipedia.org/wiki/Commedia_ ... 27italiana 7/10

I za kraj THE scena. Ovakve scene danas ne možemo vidjeti

[Michel]

Rabid Dogs (1974) - kad sam odlučio imati ovaj maraton, ovaj film je bio razlog da ga započnem čim prije jer za ovaj film sa čuo godinama unazad ne da je samo kultan već daje must see, i da ima legendaran status. Glavni razlog zašto sam odmah htio početi je zbog Maria Bave koji alfa i omega horor žanra i uz Johna Carpentera, za mene najbolji horor redatelj u povijesti. Moju ljubav prema Bavi svi znate, imao sam njegov maraton. Ovaj film započinje kao poliziotteschi, ali kako odmiče postaje puno veći od tog podžanra. Radi se o tri kriminalca koji otimaju jednu ženu i upadaju u auto kod jednog muškarca koji želi odvesti dijete u bolnicu jer je bolesno. Radnja je većinu vremena u autu i s vremena na vrijeme staju radi nekih stvari. Ne želim previše pisati o ovom filmu jer je stvarno must see. Jedan od najsurovijih filmova koje sam ikada pogledao, baš onako u Bavinom stilu. Ne samo to već sami twist je jedan od najvećih twistova u povijesti filma to odgovorno tvrdim. Bože moj, što je ono bilo a muzika od Stelvia Cirpirania je čisti masterpiece. Bava stvarno nikad ne razočara i ovo ide u njegove najbolje filmove. Nije horor žanr, a opet ono što se događa je horor. I ako ćete gledati, gledajte originalnu verziju koja je prepoznatljiva po opening titles koji ću staviti i koji preporučujem da odmah pogledate. I ako se nakon ovog ne nabrijete na film, onda s vama nešto stvarno nije u redu i još nešto, film je režiran 1974. godine, ali tek se mogao pogledati 20 godina nakon u 90-ima. 8.5/10

Rabid Dogs remained unseen for over two decades, but following an acquisition of the rights by Lander, it has since been released on home video in multiple versions, with various scenes being partially re-shot, added or removed for continuity. One of these versions, titled Kidnapped, was supervised by Bava's son Lamberto and his colleague Alfredo Leone.

Dakle, tu verziju od Lamberta Bave, Kidnapped ne gledati jer nema originalne muzike, i nema zadnje scene, a za ostalo ne znam. Gledati samo original koji vam počne s ovim opening titlesom

[Michel]

Palm Springs (2020) - za ovaj film sam se dvoumio da li da ga stavim u maraton ili ne jer Andry Samberg i moderna romantička komedija. No, na kraju sam zadovoljan i ugodno iznenađen sa viđenim. Iako, sve ovo je na neki način viđeno, ali opet je napravljeno na svježi način. Uglavnom, Sambergov lik ostaje zarobljen u time loopu i svaki dan mu se ponavlja i tako slučajno uvuče lik koji glumi Cristin Milioti koja je pravi bombon od žene. I tako se njih dvoju malo počnu zabavljati sa time loopom i istim danima, a malo depresija. Ima nekoliko izuzetno smiješnih scena na koje sam se lijepo nasmijao. Nije bilo niti malo dosadno, i podsjetilo me na neke dobre romantične komedije iz 80-ih. Ono što mi je smetalo su mi neke woke stvari oko Sambergovog lika i to što je lik od Christin Milioti očito nemoralna kurava koja se jebe sa sestrinim mužem. I to predstavljaju da ona nije kriva sveukupno, zabavno i dobro ostvaranje. 7/10

[Michel]

Street Law (1974) - film redatelja Enza G. Castellaria sa Francom Nerom u glavnoj ulozi. Oni će surađivati na više filmova uključujući slavni špageti vestern "Keoma". Ovo je jedan od začetnika vigilante filmova u Italiji i izašao je prije nego "Death Wish" u Americi. Pratimo Franca koji počne pratiti pljačkaše i slikati ih kako bi počeo surađivati sa jednim oko nabavke oružja jer želi osvetu. Ima kul scena od auto utrka do samih pucnjava koje su dobro napravljene. Osjeti se ta surovost po kojoj je redatelj poznat. I neke slow motion scene su dobre u stilu Sama Peckinpaha. Nije među boljima filmovima ove vrste, ali sasvim solidna zabava. 6.5/10

[Michel]

Riders of Justice (2020) - još jedna u nizu suradnji redatelja Andersa Thomasa Jensena i glumaca Madsa Mikkelsena i Nikolaja Liea Kaasa. Jensen ima još neke filmove, ali najpoznatiji je kao pisac mnogobrojnih skandinavskih filmova, a i nešto hollywoodskih. Ovo je film koji kombinira dramu, komediju i akciju pa smo tako dobili od svega pomalo. Dobar je, ali mi nije ništa prodao da bi bio nešto više od toga. Mads je vrlo dobar kao vojnik ubojica, a ostali likovi ga dobro prate. Ima i nešto obiteljske drame, simpatičan kraj i nešto dobre pucnjave. 7/10

[Michel]

Almost Human (1974) - ovo nisam očekivao da će biti ovako nasilan film. Radi se o jednoj niškoristi od tipa koji otme jednu djevojku i traži pare za nju, ali na putu počne ubijati razno razne ljude. Henry Silva glumi glavnog policajca koji želi uloviti ubojicu, ali filmom dominira Tomas Millian kao psihopat Guilio. Jako je uvjerljiv, i čini mi se da je glumio sa method glumom. Karizmatičan, ljigav i opasan. Morricone stoji iza glazbe. Hrabar film koji ne štedi nikoga za razliku od današnjih filmova. 7/10

[Michel]

Nomadland (2020) - film kineske redateljice Chloé Zhao od koje nisam pogledao njezina prethodna dva filma. Isto vidim da su dobro primljena. U ovom filmu pratimo Fern koju glumi Frances McDormand, starija žena kojoj je umro muž i odlučila je putovati u svojem kombiju te susretati se sa drugim nomadima kroz Ameriku. Uglavnom putu u kamp prikolicama te im je to život. Nekad imaju sezonski posao sa strane, ali uglavnom ne rade ništa. Inače volim ovakve filmove koji prizovu neku vrstu melankolije, slice of life filmovi. Duboki egzistencijalni filmovi od kojih možeš naučiti svašta, a u ovom filmu ne učimo kroz nju već kroz likove na koje ona nailazi jer najbolji dijelovi su upravo sa njima. Ona njezina prijateljica koja je preminula od raka, onaj klinac koji je pobjegao od doma ili onaj stariji sjedi lik koji je izgubio sina. To su mi lijepe scene i stvarno dobar komad glume. S druge strane. McDormandica nije zaslužila Oscara jer me s ničim nije kupila. Sve je to dobro, ali nikakva neka viša razina za Oscara. Film je lijepo snimljen, krajolici su divni, ali osim toga nekako suhoparan film. Kamp prikolice volim, i posjedujem jednu i s njom volim na ljeto otići u Italiju ili Grčku. Naravno ne kao nomad već kao gospodin čovjek. 6.8/10