Post
by Michel » 20 Jan 2026, 04:05
Wolf Man (2025) - originalni Vulfić mi je korektan film s doista kul transformacijom koja ima težinu i unutarnju logiku. Ovaj novi, međutim, pati od ozbiljnog deficita duše: vizualno je uglađen, estetski promišljen i tehnički kompetentan, ali sve to ostaje imanentno površini. Nedostaje mu epistemička dubina, pa film funkcionira tek ontički, ali ne rezonira. Može se gledati, ali rijetko sugerira išta izvan vlastite forme, a aluzivnost mu je više deklarativna nego stvarna. Dolazi od redatelja koji nam je prije koju godinu (četiri, pet) servirao 'Nevidljivog čovjeka', film koji je kod dijela publike izazvao oduševljenje koje ja osobno nisam dijelio. Ovdje se ponovno osjeća slična autorska dispozicija: ambicija bez pune razrade. Glavni problem filma leži u središnjoj ulozi, glumi je frajer koji je temeljno nekarizmatičan, lišen one vrste magnetske prisutnosti koja bi mogla nositi narativ.
Scenarij je razlomljen, ritam trom, a dramaturgija često zapinje u vlastitim pretpostavkama. Film je dosadan na način koji nije kontemplativan, nego efemeran te ostavlja dojam da nestaje gotovo u trenutku gledanja. Autor se gubi u vlastitoj hermetičnosti, zamjenjujući smisao atmosferom, a napetost stilizacijom. Vizualno je sve to lijepo i često sugestivno, ali gluma ostaje inertna, bez emocionalne amplitude. Ipak, u trenucima same transformacije u vulfića film nakratko pronalazi vlastiti raison d’être. Tada postaje gotovo samosvjestan kao da zna da je najzanimljiviji onda kad prestane glumiti dubinu i jednostavno prigrli svoju monstruoznu transformaciju. 5/10
"You'll Enjoy Mr. Barlow. And He'll Enjoy You!"