Doomsday (2008)
Više je nego očigledno da Doomsday pokušava iskoristiti trenutnu plimu popularnosti filmskih heroina i ogrebati se o slavu novog tipa ženskih akcionih anti-junaka.
Tu leži i problem, jer su te junakinje kao precrtane, što ide od brutalnog copy/paste karaktera, do nerazumljivo iste hard-core garderobe iz filma u film(me likey woman in the leather, me likey much).
Radnja bi i bila iole zanimljiva, da se reditelj na kraju nije pogubio i šizofrenično smenjivao segmente propasti ljudskog društva, što je variralo od futurističkog Londona, tehno trance Glazgova, do srednjevekovnog zamka u planinama, sve to u jako kratkom periodu, što je upropastilo sasvim solidnu ideju.
Zadnjih pola sata je

, jer u životu nisam video ovako besramno reklamiranje jednog proizvoda u kinematografiji.
Ali dobro, film je više počast ljubiteljima atmosfere Mad Max-a, Falout 3 igrice, i svim onima koji vole post-apokaliptičnu tematiku.
Ja sam jedan od njih.
