Onima kojima šteka sjećanje, evo jednog videa posvećenog prošlom filmskom desetljeću gdje će zaisgurno svatko pronaći neke od svojih favorita pa uživajte:
http://vimeo.com/9287522
Autor se je potrudio i oko soundtracka
Dekada - filmovi
-
Boby
- Posts: 3748
- Joined: 31 May 2007, 17:59
- Location: Zagreb
Dekada - filmovi
Ovo bi trebao biti topic o vama najdražim filmovima iz proteklog desetljeća te je ujedno zadnji topic ove vrste. Ja svoj post još pripremam; izdvojio sam deset najdražih te ih malo opisao a i naveo još četrdesetak ostalih koji zaslužuju svoj spomen. Post bum objavil danas ili sutra.
Onima kojima šteka sjećanje, evo jednog videa posvećenog prošlom filmskom desetljeću gdje će zaisgurno svatko pronaći neke od svojih favorita pa uživajte:
http://vimeo.com/9287522
Autor se je potrudio i oko soundtracka
Onima kojima šteka sjećanje, evo jednog videa posvećenog prošlom filmskom desetljeću gdje će zaisgurno svatko pronaći neke od svojih favorita pa uživajte:
http://vimeo.com/9287522
Autor se je potrudio i oko soundtracka
-
Metalcamp
- Posts: 530
- Joined: 01 Dec 2009, 08:37
Re: Dekada - filmovi
Aaaaa, jos jedan topic...
Meni osobno najbolji film proslog desetljeca je The Pianist, kasnije jos dodam ostale, ne da mi se sad razmisljat
Meni osobno najbolji film proslog desetljeca je The Pianist, kasnije jos dodam ostale, ne da mi se sad razmisljat
"Good night boils and ghouls."
-
Asfodel
- Posts: 15492
- Joined: 08 Dec 2007, 21:37
- Location: Chopping Mall
- Contact:
Re: Dekada - filmovi
Osobno nisam previše uživala... siromašno i tendenciozno napravljen presjek desetljeća.Boby wrote: pa uživajte:
http://vimeo.com/9287522
Eminem se ubroji, ali Tigar i zmaj ne
Tak da se veselim tvojoj listi, i još ako netko bude strpljiv pa napravi
I mean, a few little tiny murders and everyone just freaks out
-
Boby
- Posts: 3748
- Joined: 31 May 2007, 17:59
- Location: Zagreb
Re: Dekada - filmovi
Hvala AsfodelAsfodel wrote:Osobno nisam previše uživala... siromašno i tendenciozno napravljen presjek desetljeća.Boby wrote: pa uživajte:
http://vimeo.com/9287522
Eminem se ubroji, ali Tigar i zmaj ne
Tak da se veselim tvojoj listi, i još ako netko bude strpljiv pa napravi
Ma, slučajno naletih na video pa pomislih kako bi bilo dobro staviti ga ovdje.
-
Boby
- Posts: 3748
- Joined: 31 May 2007, 17:59
- Location: Zagreb
Re: Dekada - filmovi
10. Cidade de Deus (2002)
Svojevrsni spoj „Pulp Fictiona“ i recentnijeg „Slumdog Millionarea“ ova kriminalistička drama funkcionira bez praznoga hoda; zbivanja i likovi upotpunjuju svaku minutu a redatelju ne propušta priču, koja se proteže od djetinjstva do dječaštva glavnih junaka, ukrasiti lijepim i vjerodostojnim razglednicama Ria; bilo da one dolazile iz prljavih ulica Božjeg grada, suncem užarenih i prašinom prekrivnih periferija ili pak plaža bijeloga pijeska.
9. Sideways (2004)
Velika većina najuglednijih filmskih časopisa te 2004. ovo je proglasila filmom godine dok je po mom mišljenju ovo najbolja američka komedija u zadnjih 10 godina. Priča je to o krizi srednjih godina, seksualnosti i ljubavi te strasti za vinom i estetikom. Ako pripomenem da uz inteligentnu, duhovitu i na trenutke sjetnu priču ovaj filma ima za ponuditi i prekrasne slike krajolika ruralne Kalifornije i njezinih vinograda te maestralnog Paula Giamattia dobivamo film koje je uistinu šteta preskočiti.
8. Adaptation (2002)
Charlie Kaufman uspio se je etablirati kao jedan od najcjenjenijih scenarista svojega doba; njegove fabularne strukture odbacuju gotovo i posljednju konvencionalnost sa svakim idućim filmom što na kraju znade rezultirati pretjerivanjem u kompliciranju. „Adaptation“ je film koji je pronašao zlatnu sredinu jer je upravo i snimljen negdje na sredini dosadašnje Kaufmanove karijere te predstavlja meni osobno njegov najbolji uradak. Objašnjavati sadržaj njegovih filmova nikada nije imalo prevelikog smisla; ono što bih izdvojio ovdje svakako bi bio Nicholas Cage za kojeg smatram da je ovdje ostvario svoju najbolju ulogu.
7. Planet Terror (2007)
Debakl koji je „Grindhouse“ doživio u Americi rezultirao je presijecanjem ovog filmskog dijamanta trasha na dva djela. Planet smatram boljom polovicom te je ujedno jedini (kvazi)horror koji je uspio dospjeti na moj top 10. Toliko sitnica upakirano je ovdje da ga čine filmom kojeg se može gledati non stop iznova; upečatljiva glazbena tema, lezbijski preljubi, sadistički doktori, zombiji, vojni eksperimenti, potraga za najboljim umakom u Teksasu, suptilni meksički štih karakterističan Rodriguezu, „one lineri“ te „gore“ koji je više smiješan nego strašan samo su neki od razloga koji „Planet Terro“ čine jednim od najboljih filmova najjače godine u ovom desetljeću.
6. Sin City (2005)
Do danas, ovo mi ostaje najbolja izravna adaptacija nekoga stripa. Prije nego li sam ga prvi puta pogledao pojma nisam imao o stripu niti sam približno očekivao da ću se ovoliko ugodno iznenaditi. Ujedno, ovim remek djelom stripovskog žanra Rodriguez postaje jedini redatelj koji se je i drugi put našao na mojoj top 10 listi. U vizualnom smislu film je besprijekoran a sam scenarij je još za jednu stepenicu više, toliko jednostavan a toliko životan dok su glumci (Del Toro, Rourke) jedni od najboljih u svojoj generaciji.
5. Kill Bill (2004)
Uz „Pulp Fiction“ meni najbolji Tarantinov uradak samo što smatram de ja ovaj film kud i kamo mnogo veći izazov u redateljskom smislu. Da su oba volumena spojena u jednu cjelinu dobio bi se ultimativan ep i oda osveti. Ovako mogu reći da blažu prednost dajem prvom djelu zbog toga što je tamo bolje pogođena emotivna nota same priče a i mnogo sam više očekivao od drugog djela s obzirom da se je radilo o posveti spaghetti westernima. Izuzev tome, drugi dio ima dvije možda najjače scene u kompletnoj cjelini; scena samog (probnog) vjenčanja s Billovim dolaskom i scena sa Pai Meiovim skrbništvom.
4. Atonement (2007)
Nisam ljubitelj ljubavnih drama ali ovaj film uspijeva se uzdignuti iznad žanrovskih stereotipa. Istina, i ovdje imamo par koji se voli ali nešto ih u tome sprječava ali to bi uglavnom bilo to što se tiče klasične formule. Način na koji su kadrovi snimani (neke scene se ponavljaju iz perspektiva drugih likova), na koji je predočena kemija Keira Knightley i Jamesa McAvoya te kraj koji je sve samo ne očekivan čine „Atonement“ iliti „Okajanje“ filmom koji je vidljivo ispred čisto dobrih predstavnika žanra poput „Notebooka“.
3. No Country for Old Men (2007)
Pogledal sam svega 2/3 opusa Coenovih i dok me prijašnji njihovi uradci nisu impresionirali na najvišem nivou ovaj film jest. Prije svega, u prilog ide tome što ovo spada u južnjački film ceste s premisama westerna što mi je žanrovski jako privlačno a odlika Coenovih jest da ovladavaju svakim žanrom kojeg se prihvate ostavljajući i svoj prepoznatljivi pečat. Nekolicina antologijskih scena poput one s bacanjem novčića na benzinskoj pumpi, dva snažna junaka i jedan od najjačih negativaca američkog filma učinili su mi ovo instantnim klasikom.
2. The Dark Knight (2008)
Što su mi brojni primjeri do sada pokazali, stvar je da će oni koji očekuju Batman film ostati uglavnom razočarani. Oni koji pak računaju samo na krimi dramu u kojoj je slučajno jedan lik Batman, drugi Joker a treći Two-Face trebali bi ostati zadovoljni. Scenarij je, karakteristično za Nolana, složen ali i pristupačan jer se uspijeva ograditi od pretjerivanja, svaka minuta nije uzaludna te je na najekonomičniji način iskorištena a sama fabula prelazi granice stripa, zalazi u naš svijet, svijet licemjerja, dvostrukih mjerila, korupcije, terorizma i anarhije s jedne strane i propitkivanja legalnost sredstava protiv iste s druge, a niti jedan filmski motiv nije prikazan jeftino, klišeja nema niti tamo gdje bi ih trebalo biti a sam kraj filma poprima biblijske reference i ne samo u smislu žrtvovanja već i u smislu vjere kao jedne od društvenih esencija. Iz tih razloga, meni se ovaj film ne gadi vidjeti u društvu Kuma ili Leta iznad kukavičjeg gnijezda a gledajući unatrag na čitavu 2008. godinu, stekao sam dojam kako te godine u Hollywoodu (pa i šire) uistinu nije bio snimljen bolji film od ovog. I to ne zato što su toliki drugi bili toliko loši već zato što je ovaj bio baš toliko dobar.
1. There Will Be Blood (2007)
O ovome sam se filmu već i previše puta izjašnjavao pa bi bilo besmisleno opet se ponavljati. Dok osobno ne smatram „Citizen Kanea“ najboljim filmom svih vremena, ovaj film svakako smatram „Citizen Kaneom“ modernog doba. Film se atmosferski uvelike oslanja na „No Country for Old Men“ jer se radnja zbiva na gotovo istim lokacijama. Ali mističnost Coenovog filma ovdje je zamijenjena Andersonovim realizmom i naturalizmom. Uz maestralnu glumu ono što me je oduvijek nanovo oduševljavalo jest užitak s kojim sam gledao scene u kojima nema dijaloga i preko 10 minuta. Rezultat je to kojeg može postignuti istinski wunderkind kakvim se je Andersona prije desetak godina smatralo. Taj wunderkind polagano se približava četvrtom desetljeću svog života i sve jačem opravdavanju statusa Kubrickova nasljednika.
Slijedi kronološki poredana lista filmova koji se nisu probili među prvih deset ali su svakako vrijedni i spomena i gledanja:
American Psycho (2000) – Bale u glumačkoj top formi unutar satirične ekranizacije kontroverznog romana
Shadow of the Vampire (2000) – zanimljiva i originalna ideja uspješno realizirana u atmosferičnom vamiprskom filmu
Traffic (2000) – mozaik povezan transportom droge, od Calexica preko američkih ministarstava do obiteljskih domova uz pokoji uništeni život i odličnog Michaela Douglasa
Before Night Falls (2000) – biografski film o Reinaldu Arenasu, darovitom književniku homoseksualcu i o patnjama Castrovog režima uz snažnu glumačku ekipu; Bardema, Deppa i Penna
Trainning Day (2001) – vrhunski krimić koji se gleda u jednome dahu s iznimnim glumačkim ostvarenjima Washingtona i Hawkea
Punch Drunk Love (2002) – uvrnuta i perverzna komedija Paula Thomasa Andersona s Adamom Sandlerom; nastala u vremenu između „Magnolije“ i „There Will Be Blood“ te je uspjela odnijeti glavnu nagradu u Motovunu
The Pianist (2002) – još jedan film o holokaustu; slabiji od Schindlerove liste i jači od bilo koje mainstream ratne drame u ovome desetljeću s robinzonskom atmosferom
Roger Doger (2002) – maleni film s velikim ulogama, inteligentnim i bogatim dijalozima o istinama koje stoje iza ljudske intime, bilo da nas bodu u oči izjavama odličnog Campbella Scotta bilo da su suptilno prikazane u trenucima samoće i tišine
House of Sand and Fog (2003) – da sam mlađi, nakon ovog bi se filma zaljubio u Jennifer Connolly; tužan, suptilan, dubok i depresivan film koji na trenutke zadire u srce
Coffee and Cigarettes (2003) – crno-bijeli omnibus od 15-ak priča u kojima brojne glazbene i glumačke legende uz kavu i cigarete pričaju o svemu i svačemu
21 Gram (2003) – još jedan turoban film o prometnoj nesreći koji povezuje tri života na koja se je ona odrazila a ti su životi besprijekorno predočeni kroz glumu Penna, Del Tora i Naomi Watts; scenarij je vremenski isprepleten pridonoseći jačini filma na emotivnoj razini
Lost in Translation (2003) – platonska ljubav u kombinaciji s cinizmom i romantikom kroz bizarnu kemiju Murraya i Johansson čine ovaj film nečim više od razglednice iz Tokija
Mystic River (2003) – možda najbolji Eastwoodov film u ovom desetljeću s tri snažna protagonista koje nesreća iz djetinjstva uspijeva razdvojiti da bih ih kao odrasle nova ponovno spojila; odlični Penn, Robbins i Bacon
Bom yeoreum gaeul gyeoul geurigo bom (2003) – slično kao i „There Will Be Blood“, u ovome je filmu dovoljan užitak gledati mirnoću i slušati tišinu dok se postepeno izmjenjuju godišnja doba a život odumire da bi se novi rodio
Notebook (2004) – uz „Atonement“ jedan od rijetkih ljubića koje bih spomenuo iako je ovaj daleko više otvoren prema široj publici
Non ti mouvere (2004) – opijajući i hipnotičan s prekrasnim vizualnim konceptom i izborom glazbe kao pozadine u priči o vjernosti, ispraznosti, kajanju i gubitku
The Village (2004) – do najsitnijeg detalja pogođena atmosfera mističnog sela iz 19. stoljeća, dobra gluma i inspirativni likovi učinili su ovo meni najomiljenijim Shyamalanovim filmom
Mar Adentro (2004) – teška tema o eutanaziji potpomognuta standardno dobrim Bardemom i intrigantnim poimanjem mora kao sinonimom za život kroz vizualne solucije
Before Sunset (2004) – nastavak odličnog „Before Sunrisea“ koji uvjerljivo drži korak s prethodnikom mijenjajući idealističku tematiku prethodnika s realizmom i spoznajom svijeta odraslih kada mladenačke fantazije ostavljamo iza sebe
Eternal Sunshine of the Spotless Mind (2004) – po mnogima najbolji film rađen prema Kaufmanovom scenariju na mene je ostavio vrlo dobar dojam iako nešto lošiji nego „Adaptation“; ujedno jedna od najboljih uloga Jima Carreya.
Tickets (2005) – tri priče smještene u vlaku koji vozi kroz suncem okupanu ruralnu Italiju na putu prema Rimu a tematski se oslanjaju na nacionalne, klasne, generacijske i subkulturne razlike; uspijevaju izbjeći dojam repetitivnosti i ostavljaju vas s osjećajem da se i sami bacite ne neko putovanje koje bi samo sebi bilo dovoljna svrha
Brokeback Mountain (2005) – kada se jednom pređe preko toga da se radi o filmu o dvoje zaljubljenih muškaraca i sagleda ga se samo kroz perspektivu zaljubljenih ljudi, film ostavlja dosta snažan dojam, osobito kada Ledger na kraju filma nalazi svoju košulju; pomisliti da bi nešto takvo za vas učinila osoba do koje vam je stalo uistinu priziva reakciju koju je on u posljednjoj sceni demonstrirao
Batman Begins (2005) – savršen film za one koji smatraju da je Burtonov „Batman“ preneozbiljan a „The Dark Knight“ preozbiljan te svakako jedan od najboljih filmova na temu super heroja
Match Point (2005) – pomalo neobičan film za standarde Woodya Allena i upravo možda zbog toga i toliko dobar; osnovna premisa određivanje je toka ljudskog života kroz igru slučaja i naklonost sreće
El laberinto del fauno (2006) – dramatično, stravično, te istovremeno bajkovito i realistično postavljeno kao kontrast između ljudskog i dječjeg poimanja ratnih strahota
Little Children (2006) – mučan film s razvikanim glumačkim imenima i tjeskobnim temama o pedofiliji i bračnoj nevjeri zapakiranoj unutar, uobičajeno filmski, savršenih američkih predgrađa
Little Miss Sunshine (2006) – simpatična indie komedija s crno-humornim pristupom i kritički nastrojenim pogledima prema društvu plastične ljepote
Prestige (2006) – možda najbolji Nolanov „ne-batmanovski“ film; mješavina detektivskog filma, mađioničarske predstave i znanosti koja se tek na samome kraju približava granici fantastike ujedno odajući veliki respekt Nolana prema Nikoli Tesli
Once (2006) – jedan od najboljih filmova o prekidu ljubavne veze između mladića i djevojke te također jedan od boljih prikaza platonske ljubavi a film funkcionira i kao svojevrsni spontani mjuzikl
Hallam Foe (2007) – film o edipovom kompleksu ispričan u dickensovskom stilu kroz praćenje dogodovština mladog Jamiea Bella nakon što napusti svoje bogato obiteljsko imanje i prepušta se šljakerskom životu u Londonu
Love in the Time of Cholera (2007) – rutinski snimljena adaptacija jedne od najvećih ljubavnih priča iz književnosti prošloga stoljeća
Doubt (2008) – osnovna tema naslov je filma; sumnja u smisao redovničkog poziva, sumnja u predrasude koje si je kler (uglavnom svojom krivnjom) priskrbio a sve ojačano jednim od boljih uloga Phillipea Seymoura Hoffmana i Meryl Streep
Gran Torino (2008) – Eastwood u svojoj punoj i redateljskoj i glumačkoj formi čak i s debelo odmaklim sedmi desetljećem života; film se dotiče tema žrtvovanja ali i kroz ciničan i humoran način nastoji demistificirati razlike između konzervatizma i novog doba
Inglourious Basterds (2009) – standardni Tarantino s odličnim dijalozima, soundtrackom, glumcima koji uspijevaju procvati kao nikada prije samo pod njegovom palicom; film se može pohvaliti i s najboljom uvodnom scenom ikada viđenom u Tarantinovoj filmografiji ali i najgorom završnom.
Svojevrsni spoj „Pulp Fictiona“ i recentnijeg „Slumdog Millionarea“ ova kriminalistička drama funkcionira bez praznoga hoda; zbivanja i likovi upotpunjuju svaku minutu a redatelju ne propušta priču, koja se proteže od djetinjstva do dječaštva glavnih junaka, ukrasiti lijepim i vjerodostojnim razglednicama Ria; bilo da one dolazile iz prljavih ulica Božjeg grada, suncem užarenih i prašinom prekrivnih periferija ili pak plaža bijeloga pijeska.
9. Sideways (2004)
Velika većina najuglednijih filmskih časopisa te 2004. ovo je proglasila filmom godine dok je po mom mišljenju ovo najbolja američka komedija u zadnjih 10 godina. Priča je to o krizi srednjih godina, seksualnosti i ljubavi te strasti za vinom i estetikom. Ako pripomenem da uz inteligentnu, duhovitu i na trenutke sjetnu priču ovaj filma ima za ponuditi i prekrasne slike krajolika ruralne Kalifornije i njezinih vinograda te maestralnog Paula Giamattia dobivamo film koje je uistinu šteta preskočiti.
8. Adaptation (2002)
Charlie Kaufman uspio se je etablirati kao jedan od najcjenjenijih scenarista svojega doba; njegove fabularne strukture odbacuju gotovo i posljednju konvencionalnost sa svakim idućim filmom što na kraju znade rezultirati pretjerivanjem u kompliciranju. „Adaptation“ je film koji je pronašao zlatnu sredinu jer je upravo i snimljen negdje na sredini dosadašnje Kaufmanove karijere te predstavlja meni osobno njegov najbolji uradak. Objašnjavati sadržaj njegovih filmova nikada nije imalo prevelikog smisla; ono što bih izdvojio ovdje svakako bi bio Nicholas Cage za kojeg smatram da je ovdje ostvario svoju najbolju ulogu.
7. Planet Terror (2007)
Debakl koji je „Grindhouse“ doživio u Americi rezultirao je presijecanjem ovog filmskog dijamanta trasha na dva djela. Planet smatram boljom polovicom te je ujedno jedini (kvazi)horror koji je uspio dospjeti na moj top 10. Toliko sitnica upakirano je ovdje da ga čine filmom kojeg se može gledati non stop iznova; upečatljiva glazbena tema, lezbijski preljubi, sadistički doktori, zombiji, vojni eksperimenti, potraga za najboljim umakom u Teksasu, suptilni meksički štih karakterističan Rodriguezu, „one lineri“ te „gore“ koji je više smiješan nego strašan samo su neki od razloga koji „Planet Terro“ čine jednim od najboljih filmova najjače godine u ovom desetljeću.
6. Sin City (2005)
Do danas, ovo mi ostaje najbolja izravna adaptacija nekoga stripa. Prije nego li sam ga prvi puta pogledao pojma nisam imao o stripu niti sam približno očekivao da ću se ovoliko ugodno iznenaditi. Ujedno, ovim remek djelom stripovskog žanra Rodriguez postaje jedini redatelj koji se je i drugi put našao na mojoj top 10 listi. U vizualnom smislu film je besprijekoran a sam scenarij je još za jednu stepenicu više, toliko jednostavan a toliko životan dok su glumci (Del Toro, Rourke) jedni od najboljih u svojoj generaciji.
5. Kill Bill (2004)
Uz „Pulp Fiction“ meni najbolji Tarantinov uradak samo što smatram de ja ovaj film kud i kamo mnogo veći izazov u redateljskom smislu. Da su oba volumena spojena u jednu cjelinu dobio bi se ultimativan ep i oda osveti. Ovako mogu reći da blažu prednost dajem prvom djelu zbog toga što je tamo bolje pogođena emotivna nota same priče a i mnogo sam više očekivao od drugog djela s obzirom da se je radilo o posveti spaghetti westernima. Izuzev tome, drugi dio ima dvije možda najjače scene u kompletnoj cjelini; scena samog (probnog) vjenčanja s Billovim dolaskom i scena sa Pai Meiovim skrbništvom.
4. Atonement (2007)
Nisam ljubitelj ljubavnih drama ali ovaj film uspijeva se uzdignuti iznad žanrovskih stereotipa. Istina, i ovdje imamo par koji se voli ali nešto ih u tome sprječava ali to bi uglavnom bilo to što se tiče klasične formule. Način na koji su kadrovi snimani (neke scene se ponavljaju iz perspektiva drugih likova), na koji je predočena kemija Keira Knightley i Jamesa McAvoya te kraj koji je sve samo ne očekivan čine „Atonement“ iliti „Okajanje“ filmom koji je vidljivo ispred čisto dobrih predstavnika žanra poput „Notebooka“.
3. No Country for Old Men (2007)
Pogledal sam svega 2/3 opusa Coenovih i dok me prijašnji njihovi uradci nisu impresionirali na najvišem nivou ovaj film jest. Prije svega, u prilog ide tome što ovo spada u južnjački film ceste s premisama westerna što mi je žanrovski jako privlačno a odlika Coenovih jest da ovladavaju svakim žanrom kojeg se prihvate ostavljajući i svoj prepoznatljivi pečat. Nekolicina antologijskih scena poput one s bacanjem novčića na benzinskoj pumpi, dva snažna junaka i jedan od najjačih negativaca američkog filma učinili su mi ovo instantnim klasikom.
2. The Dark Knight (2008)
Što su mi brojni primjeri do sada pokazali, stvar je da će oni koji očekuju Batman film ostati uglavnom razočarani. Oni koji pak računaju samo na krimi dramu u kojoj je slučajno jedan lik Batman, drugi Joker a treći Two-Face trebali bi ostati zadovoljni. Scenarij je, karakteristično za Nolana, složen ali i pristupačan jer se uspijeva ograditi od pretjerivanja, svaka minuta nije uzaludna te je na najekonomičniji način iskorištena a sama fabula prelazi granice stripa, zalazi u naš svijet, svijet licemjerja, dvostrukih mjerila, korupcije, terorizma i anarhije s jedne strane i propitkivanja legalnost sredstava protiv iste s druge, a niti jedan filmski motiv nije prikazan jeftino, klišeja nema niti tamo gdje bi ih trebalo biti a sam kraj filma poprima biblijske reference i ne samo u smislu žrtvovanja već i u smislu vjere kao jedne od društvenih esencija. Iz tih razloga, meni se ovaj film ne gadi vidjeti u društvu Kuma ili Leta iznad kukavičjeg gnijezda a gledajući unatrag na čitavu 2008. godinu, stekao sam dojam kako te godine u Hollywoodu (pa i šire) uistinu nije bio snimljen bolji film od ovog. I to ne zato što su toliki drugi bili toliko loši već zato što je ovaj bio baš toliko dobar.
1. There Will Be Blood (2007)
O ovome sam se filmu već i previše puta izjašnjavao pa bi bilo besmisleno opet se ponavljati. Dok osobno ne smatram „Citizen Kanea“ najboljim filmom svih vremena, ovaj film svakako smatram „Citizen Kaneom“ modernog doba. Film se atmosferski uvelike oslanja na „No Country for Old Men“ jer se radnja zbiva na gotovo istim lokacijama. Ali mističnost Coenovog filma ovdje je zamijenjena Andersonovim realizmom i naturalizmom. Uz maestralnu glumu ono što me je oduvijek nanovo oduševljavalo jest užitak s kojim sam gledao scene u kojima nema dijaloga i preko 10 minuta. Rezultat je to kojeg može postignuti istinski wunderkind kakvim se je Andersona prije desetak godina smatralo. Taj wunderkind polagano se približava četvrtom desetljeću svog života i sve jačem opravdavanju statusa Kubrickova nasljednika.
Slijedi kronološki poredana lista filmova koji se nisu probili među prvih deset ali su svakako vrijedni i spomena i gledanja:
American Psycho (2000) – Bale u glumačkoj top formi unutar satirične ekranizacije kontroverznog romana
Shadow of the Vampire (2000) – zanimljiva i originalna ideja uspješno realizirana u atmosferičnom vamiprskom filmu
Traffic (2000) – mozaik povezan transportom droge, od Calexica preko američkih ministarstava do obiteljskih domova uz pokoji uništeni život i odličnog Michaela Douglasa
Before Night Falls (2000) – biografski film o Reinaldu Arenasu, darovitom književniku homoseksualcu i o patnjama Castrovog režima uz snažnu glumačku ekipu; Bardema, Deppa i Penna
Trainning Day (2001) – vrhunski krimić koji se gleda u jednome dahu s iznimnim glumačkim ostvarenjima Washingtona i Hawkea
Punch Drunk Love (2002) – uvrnuta i perverzna komedija Paula Thomasa Andersona s Adamom Sandlerom; nastala u vremenu između „Magnolije“ i „There Will Be Blood“ te je uspjela odnijeti glavnu nagradu u Motovunu
The Pianist (2002) – još jedan film o holokaustu; slabiji od Schindlerove liste i jači od bilo koje mainstream ratne drame u ovome desetljeću s robinzonskom atmosferom
Roger Doger (2002) – maleni film s velikim ulogama, inteligentnim i bogatim dijalozima o istinama koje stoje iza ljudske intime, bilo da nas bodu u oči izjavama odličnog Campbella Scotta bilo da su suptilno prikazane u trenucima samoće i tišine
House of Sand and Fog (2003) – da sam mlađi, nakon ovog bi se filma zaljubio u Jennifer Connolly; tužan, suptilan, dubok i depresivan film koji na trenutke zadire u srce
Coffee and Cigarettes (2003) – crno-bijeli omnibus od 15-ak priča u kojima brojne glazbene i glumačke legende uz kavu i cigarete pričaju o svemu i svačemu
21 Gram (2003) – još jedan turoban film o prometnoj nesreći koji povezuje tri života na koja se je ona odrazila a ti su životi besprijekorno predočeni kroz glumu Penna, Del Tora i Naomi Watts; scenarij je vremenski isprepleten pridonoseći jačini filma na emotivnoj razini
Lost in Translation (2003) – platonska ljubav u kombinaciji s cinizmom i romantikom kroz bizarnu kemiju Murraya i Johansson čine ovaj film nečim više od razglednice iz Tokija
Mystic River (2003) – možda najbolji Eastwoodov film u ovom desetljeću s tri snažna protagonista koje nesreća iz djetinjstva uspijeva razdvojiti da bih ih kao odrasle nova ponovno spojila; odlični Penn, Robbins i Bacon
Bom yeoreum gaeul gyeoul geurigo bom (2003) – slično kao i „There Will Be Blood“, u ovome je filmu dovoljan užitak gledati mirnoću i slušati tišinu dok se postepeno izmjenjuju godišnja doba a život odumire da bi se novi rodio
Notebook (2004) – uz „Atonement“ jedan od rijetkih ljubića koje bih spomenuo iako je ovaj daleko više otvoren prema široj publici
Non ti mouvere (2004) – opijajući i hipnotičan s prekrasnim vizualnim konceptom i izborom glazbe kao pozadine u priči o vjernosti, ispraznosti, kajanju i gubitku
The Village (2004) – do najsitnijeg detalja pogođena atmosfera mističnog sela iz 19. stoljeća, dobra gluma i inspirativni likovi učinili su ovo meni najomiljenijim Shyamalanovim filmom
Mar Adentro (2004) – teška tema o eutanaziji potpomognuta standardno dobrim Bardemom i intrigantnim poimanjem mora kao sinonimom za život kroz vizualne solucije
Before Sunset (2004) – nastavak odličnog „Before Sunrisea“ koji uvjerljivo drži korak s prethodnikom mijenjajući idealističku tematiku prethodnika s realizmom i spoznajom svijeta odraslih kada mladenačke fantazije ostavljamo iza sebe
Eternal Sunshine of the Spotless Mind (2004) – po mnogima najbolji film rađen prema Kaufmanovom scenariju na mene je ostavio vrlo dobar dojam iako nešto lošiji nego „Adaptation“; ujedno jedna od najboljih uloga Jima Carreya.
Tickets (2005) – tri priče smještene u vlaku koji vozi kroz suncem okupanu ruralnu Italiju na putu prema Rimu a tematski se oslanjaju na nacionalne, klasne, generacijske i subkulturne razlike; uspijevaju izbjeći dojam repetitivnosti i ostavljaju vas s osjećajem da se i sami bacite ne neko putovanje koje bi samo sebi bilo dovoljna svrha
Brokeback Mountain (2005) – kada se jednom pređe preko toga da se radi o filmu o dvoje zaljubljenih muškaraca i sagleda ga se samo kroz perspektivu zaljubljenih ljudi, film ostavlja dosta snažan dojam, osobito kada Ledger na kraju filma nalazi svoju košulju; pomisliti da bi nešto takvo za vas učinila osoba do koje vam je stalo uistinu priziva reakciju koju je on u posljednjoj sceni demonstrirao
Batman Begins (2005) – savršen film za one koji smatraju da je Burtonov „Batman“ preneozbiljan a „The Dark Knight“ preozbiljan te svakako jedan od najboljih filmova na temu super heroja
Match Point (2005) – pomalo neobičan film za standarde Woodya Allena i upravo možda zbog toga i toliko dobar; osnovna premisa određivanje je toka ljudskog života kroz igru slučaja i naklonost sreće
El laberinto del fauno (2006) – dramatično, stravično, te istovremeno bajkovito i realistično postavljeno kao kontrast između ljudskog i dječjeg poimanja ratnih strahota
Little Children (2006) – mučan film s razvikanim glumačkim imenima i tjeskobnim temama o pedofiliji i bračnoj nevjeri zapakiranoj unutar, uobičajeno filmski, savršenih američkih predgrađa
Little Miss Sunshine (2006) – simpatična indie komedija s crno-humornim pristupom i kritički nastrojenim pogledima prema društvu plastične ljepote
Prestige (2006) – možda najbolji Nolanov „ne-batmanovski“ film; mješavina detektivskog filma, mađioničarske predstave i znanosti koja se tek na samome kraju približava granici fantastike ujedno odajući veliki respekt Nolana prema Nikoli Tesli
Once (2006) – jedan od najboljih filmova o prekidu ljubavne veze između mladića i djevojke te također jedan od boljih prikaza platonske ljubavi a film funkcionira i kao svojevrsni spontani mjuzikl
Hallam Foe (2007) – film o edipovom kompleksu ispričan u dickensovskom stilu kroz praćenje dogodovština mladog Jamiea Bella nakon što napusti svoje bogato obiteljsko imanje i prepušta se šljakerskom životu u Londonu
Love in the Time of Cholera (2007) – rutinski snimljena adaptacija jedne od najvećih ljubavnih priča iz književnosti prošloga stoljeća
Doubt (2008) – osnovna tema naslov je filma; sumnja u smisao redovničkog poziva, sumnja u predrasude koje si je kler (uglavnom svojom krivnjom) priskrbio a sve ojačano jednim od boljih uloga Phillipea Seymoura Hoffmana i Meryl Streep
Gran Torino (2008) – Eastwood u svojoj punoj i redateljskoj i glumačkoj formi čak i s debelo odmaklim sedmi desetljećem života; film se dotiče tema žrtvovanja ali i kroz ciničan i humoran način nastoji demistificirati razlike između konzervatizma i novog doba
Inglourious Basterds (2009) – standardni Tarantino s odličnim dijalozima, soundtrackom, glumcima koji uspijevaju procvati kao nikada prije samo pod njegovom palicom; film se može pohvaliti i s najboljom uvodnom scenom ikada viđenom u Tarantinovoj filmografiji ali i najgorom završnom.
-
Asfodel
- Posts: 15492
- Joined: 08 Dec 2007, 21:37
- Location: Chopping Mall
- Contact:
Re: Dekada - filmovi
Wow, fino si nabrojao. Neki su očekivani, al nekima si ipak iznenadio...
Imam neke svoje koji mi oduvijek smetaju među ovima dolje (tipa House of Sand) al to su osobne stvari
Sad sam se sjetila da nisam gledala Hallam Foe kojeg si mi nekoć preporučio, i Before Night Falls - općenito ga zaboravim pogledat.
I bravo za Non ti muovere
Ne znam jel se uopće odsad smije komentirat ili se samo stavljaju liste, pa ti reci Ashu da obriše ovo ak si tak isplanirao
Imam neke svoje koji mi oduvijek smetaju među ovima dolje (tipa House of Sand) al to su osobne stvari
Sad sam se sjetila da nisam gledala Hallam Foe kojeg si mi nekoć preporučio, i Before Night Falls - općenito ga zaboravim pogledat.
I bravo za Non ti muovere
Ne znam jel se uopće odsad smije komentirat ili se samo stavljaju liste, pa ti reci Ashu da obriše ovo ak si tak isplanirao
I mean, a few little tiny murders and everyone just freaks out
-
Boby
- Posts: 3748
- Joined: 31 May 2007, 17:59
- Location: Zagreb
Re: Dekada - filmovi
Ma samo komentirajte da barem napunimo jednu stranicu.
Hm, da mi je znati te osobne razloge vezano za Kuću pjeska i magle
O tome bi trebalo otvoriti topic ak se već nije; filmovi koje volite/ne volite iz privatnih razloga
Imam ih i ja nekoliko.
Hm, da mi je znati te osobne razloge vezano za Kuću pjeska i magle
O tome bi trebalo otvoriti topic ak se već nije; filmovi koje volite/ne volite iz privatnih razloga
Imam ih i ja nekoliko.
-
Asfodel
- Posts: 15492
- Joined: 08 Dec 2007, 21:37
- Location: Chopping Mall
- Contact:
Re: Dekada - filmovi
Ma nee, samo sam se tako izrazilaBoby wrote:Ma samo komentirajte da barem napunimo jednu stranicu.
Hm, da mi je znati te osobne razloge vezano za Kuću pjeska i magle
O tome bi trebalo otvoriti topic ak se već nije; filmovi koje volite/ne volite iz privatnih razloga
Imam ih i ja nekoliko.
Dobijem alergijsku reakciju na pretjerano hvaljenje nekih filmova iako znaam da nisu tako loši, al ja ih iz nekog razloga ne ljubim previše Pomalo neobjašnjivo.I mean, a few little tiny murders and everyone just freaks out
-
Wendigo
- Posts: 14771
- Joined: 08 Nov 2006, 17:10
- Location: Dublin, Ireland
Re: Dekada - filmovi
ok... neću se radije duboko petljati u ovaj projekt jer sam primjetio da su iz "užeg kruga" izbačeni american psycho, mystic river i training day, ali ću izraziti svoje mišljenje kad već postoji topic, jel...
ova lista prolaznih mi je relativno ok, jedino bih izbacio meni osobno pretenciozni no country for old man i sin city kojeg zaista ne volim..
također djelim mišljenje s asfodel da sam na pojedine filmove, tj. hvaljenje istih kako asfi kaže (tamo spadaju ta dva) alergičan ali nemam objašnjenje koje bi shvatio itko osim mene.. to ne znači da posjedujem neku uber mudrost poznatu samo meni, već mi se neda doslovno filozofirati jer znam da će se rasprave voditi u nedogled i kad dođu do tamo će se ponoviti za krug ili dva, a za to nemam volje...
P.S. ako sam malo zajebao s gramatikom ili načinom pisanja - upala sinusa i lagana temperatura zbog koje sam cijeli dan kao napušen ili izgubljen na neki drugi način.
ova lista prolaznih mi je relativno ok, jedino bih izbacio meni osobno pretenciozni no country for old man i sin city kojeg zaista ne volim..
također djelim mišljenje s asfodel da sam na pojedine filmove, tj. hvaljenje istih kako asfi kaže (tamo spadaju ta dva) alergičan ali nemam objašnjenje koje bi shvatio itko osim mene.. to ne znači da posjedujem neku uber mudrost poznatu samo meni, već mi se neda doslovno filozofirati jer znam da će se rasprave voditi u nedogled i kad dođu do tamo će se ponoviti za krug ili dva, a za to nemam volje...
P.S. ako sam malo zajebao s gramatikom ili načinom pisanja - upala sinusa i lagana temperatura zbog koje sam cijeli dan kao napušen ili izgubljen na neki drugi način.
-
Boby
- Posts: 3748
- Joined: 31 May 2007, 17:59
- Location: Zagreb
Re: Dekada - filmovi
Ma samo ti daj svoj doprinos i napiši filmove koje ti smatraš najboljima; ovo je zamišljen kao demokratski topic gdje svako iznosi svoje favorite. To kaj sam American Psycho, Mystic River i Training Day izbacio iz užeg kruga ne znači da mi nisu jako dragi. U biti baš ova 3 su mi do prije 3 godine bili jedni od najvećih favorita. Sve su ovo filmovi kojima bih redom dao ocjene 8, 9 i 10 s time da bih desetku dao jedino prvoj dvojci.
A to kaj ste alergični na neke nahvaljene filmove; svi smo. Eto, ja na svoju listu nisam stavio Crash, Departed, Gladiator; jedni čisto OK filmovi ali za koje gajim slične osjećaje kao ti za No Country i Sin City.
I da, želimo ti brzo ozdravljenje
A to kaj ste alergični na neke nahvaljene filmove; svi smo. Eto, ja na svoju listu nisam stavio Crash, Departed, Gladiator; jedni čisto OK filmovi ali za koje gajim slične osjećaje kao ti za No Country i Sin City.
I da, želimo ti brzo ozdravljenje
-
john_constantine
- Posts: 27523
- Joined: 06 Oct 2006, 17:25
Re: Dekada - filmovi
Evo i mog doprinosa, takođe poredani po godinama...
2000. g.
Battle Royale - Nisam baš čitao mangu iako imam u planu, ali ostao mi je kao jedan od zabavnih i krvavo nasilnih filma s preokretima. Ta sama ideja, pa događaji koji su kasnije utjecali na masakr (scena s otrovom), zanimljivi likovi za različitim karakterima, s obilnim količinom nasilja i krvi. A presuđuje i to da je to bio tek početak interesa za azijske fiilmove (nije da je to baš prvi azijski film koji sam gledao, ali tek poslije ovoga sam se počeo više interesirati za tu filmografiju)
Ginger Snaps - pomalo zaboravljeni serijal, ali meni jedan od najdražih filmova s vukodlacima. Seksepilne sestre, dobra ideja promiješana s pubertetom i likantropijom, scene s vukodlacima, a tek ostali nastavci...
How the Grinch Stole Christmas - znalo bi se skupiti gomila ljudi koji ne podnose Jima Carreya, ali ovo mi je jedan od najdražih božićnih filmova. Od odlične kostimografije do urnebesnog Grincha kojega je utjelovio Jim Carrey. Glazbene scene s otkačenim tekstom, božićna čarolija, taj njihov odnos između Grincha i psa, humor i naravno, završna scena...
Me, Myself & Irene - jedan od pravih primjera (vulgarnih) komedija koje se nikako ne mogu zasititi. Svaki puta kada ju prikazuju, uvijek ju pogledam. Količina ludosti koja se provlači kroz film (ono kada utapa zločestu djevojčicu) ili romantičan odnos između Renée Zellweger i Jima Carreya. Istina, vulgaran od početka do kraja, s jasnim uvredljivim aluzijama na sve moguće, ali ipak je to u stilu braće Farrely.
Memento - sigurno precjenjen film, ali jako cool film. Od odlične glume do ideje, i poticaja da film pogledaš više puta da shvatiš i složiš radnju sve do vrhunskog obrata. A i sam glavni lik je više nego originalan koliko zanimljiv, taj način na koji traži ubojicu, tetoviranjem vlastitog tijela ili zapisivanje na papirić, a sve to zaboravi u pet minuta...
Shadow of the Vampire - ovo će mi ostati kao jedan od najneobičnijih, ali vrlo pamtljivih i originalnih filmova s stvarno sjajnom idejom gdje režiser koristi pravog vampira, a kada još ide sve do kraja... Događaji koji će uslijediti, svaka scena s Nosferatuom, završnica...
Crouching Tiger, Hidden Dragon - makar više volim sirove azijske borilačke filmove (naročito s Tajlanda), neću zaboraviti kako sam dugo bio fasciniran tim filmom. Svaka epska scena borbi od kojih mi se ipak najviše dopada kratka, ali efektna borba princeze protiv razbojnika u potrazi za češljom. A tek romantične scene ili završetak...
X-Men - iako najslabiji u usporedbi s dvojkom, tu je počelo... Nije da nije bilo prije superherojskih filmova, ali sve su to više manje bili trash (serija incredible Hulk). Preko najave i likova koji su se pojavljivali, bili smo fascinirani i jedva smo dočekali da se pojavi taj film. Danas pomalo djeluje zastarjelo, ali scene s Wolferinom su ipak i dalje zabavne. A tek s Kiklopom na autobusnoj postaji kada ostane bez naočala... Najdraži lik: Mystique...
Scary Movie - ostali nastavci nisu niti do koljena originalu, ali nakon 80 - tih, ovo je jedna od kvalitetnih rijetkih parodija koja odlično ismijava razne žanrove, naročito slasher filmove. Od glupog policajca do tipičnog bježanja po stepenicama. Iako ima ponekih nepotrebnih scena kao transeksualni trener s visećim jajcem... ali dijalozi i otkačeni humor, i naravno, žestoko sprdanje na film Scream...
Shanghai Noon - sigurno nije jedan od najboljih filmova Jackie Chana, ali definitivno najzabavniji kada je riječ o njegovim američkim filmovima, koji se može bezbroj puta gledati, a da ne dosadi. Uobičajene vratolomne scene začinjene humorom, ali taj odličan odnos između Clive Owena i Jackie Chana... scena s štapićima i glavom ili tučnjava u kafiću.
2001.g.
Visitor Q - he, jedan od smiješnijih () do povremenih boleština (). Poslije čitanja knjiga od Velimira Grgića, bolje se razumije film i ta satira na društvene odnose u Japanu. Tematika s incestom je samo da provocira neupućene gledatelje...
In the Bedroom - inače, stvarno rijetko gledam drame, ali ova mi je jedna od najupečatljivijih. Od emotivne radnje koja je dovela do užasne besmislene tragedije i odlična gluma kroz cijeli film do sjajnog završetka, koji će većina ljudi poduprijeti, jer se samo napravila stvar koju bi svaki normalan čovjek napravio da može...
Kiss of the Dragon - jedan od omiljenih akcijskih filmova s Jet Lijem, od dobre radnje do odličnih akcijskih scena (nezaboravno je ipak ono s peglama) ili scena tučnjava koje povremeno prelaze granice (scena s crnim boksačem). Mračan, nasilan, povremeno brutalan s još mračnijim likovima, a tek završnica s zmajevim poljupcem...
Brotherhood of the Wolf - stripovski akcijski kung film s odličnim scenarijem zasnivanom na lokalnoj legendi. Od stvorenja do napetog preokreta na kraju, uz zanimljivu priču s romantičnim elementima. A još uz sve to i kung fu scene s indijancima. Mark Dacascos ima rijetko kvalitetne uloge, ali ovim je nadmašio samog sebe. Scena lova na zvijer je jedna od najboljih ikad...
Shrek - dok je film još uvijek bio aktualan, kao žestoka sprdancija na Disneyeve filmove čiji se taj čar kasnije izgubio u slabijim nastavcima. Te emocije kada se gleda kako zeleno čudovište rastura vojnike na igralištu ili ona najžešća, sere u poljskom wc - u i obriše dupe stranicom od bajke... Najviše smo se ipak smijali jedva primjetljivoj sceni kada zgrabi baklju od patuljka, a tek avanturistički dijelovi s zmajem ili pečena jaja...
The Lord of the Rings: The Fellowship of the Ring - nakon odličnih nastavaka, izgubio se onaj čar koji je vladao u srednjoj kada sam bio fasciniran scenama. A tek knjige koje sam se načitao, i s nestrpljenjem sam očekivao film. Užitak kada sam gledao u kinu u Zagrebu i onda još u Zaboku (lošija kvaliteta zvuka)... Scene u Moriji mi spadaju i danas jedna od najdražih, ili pojava čudovišnog Balgora... A tek odnosi i sjajna gluma između likova, naročito Gimli i Lelogas... Scene klanja orkova je tek samo za zabavu...
2002. g.
Bend It Like Beckham - simpatična sportska komedija koja najviše prikazuje probleme i odnose u Indijskoj obitelji i uobičajene predrasude koje danas pune novinske stupce s ubojstvima radi časti. Nisam baš neki ljubitelj nogometa, a kamoli drugog športa, ali ovo je bilo zanimljivo gledati (s obzirom da još igraju i žene, he ). Ali taj dobar humor, romantični elementi, i kasniji događaji i problemi koji uslijede...
Blade II - kada je riječ o vampirima za klanje (a ne u romantične ili književne svrhe), ovo je jedan od najboljih filmova na tu temu... Od odličnog scenarija o vječno gladnim vampirima koji se moraju stalno hraniti inače će umrijeti do nevjerojatno brutalne akcije koja mi je bila nezamisliva još 2001. godine... Nisam baš dosada pročitao niti jednu epizodu Bladea, ali film sam gledao valjda 47 puta... Ron Perlman i završna scena s njim, ma carski...
City of God - volim takve filmove... način na koji je režiran, prikaz problematike u društvu, nasilja i droge, s dramskim elementima, prikazom mafijaškog života i događaja, i interesatni glavni lik. Film koji treba povremeno gledati jedanput godišnje..
The Lord of the Rings: The Two Towers - ionako se cijeli film bavi samo epskim scenama bitki, ipak i dalje ima onu čaroliju koja prati kroz cijeli film od sjajnih glumaca do pojave Entova. Za razliku od knjige, čiji se zadnji dio bavio Frodom i Samom, ovdje je dobro napravljeno miješajući povremeno razne događaje...
The Transporter - ne mogu se sjetiti niti jednog filma u kojem ima scena gdje glavni lik razvali nogom vrata dok negativac gleda kroz špijunku. Prvi film u kojem sam se upoznao s budućom akcijskom zvijezdom Jasonom Stathamom... Već sama scena na početku me privukla pošto sam očekivao neki bezvezni jeftini akcić. A tek scena u autobusu i noževima, ili borba u garaži dok je sav namazan uljem protiv desetke boraca odjednom...
Kill Bill: Vol. 1 - jep, film zaslužuje da ga još jedanput pogledam u cijelosti, radi drugačijeg pogleda na film idući put. No, ne znam niti jedan film u kojem se Uma Thurman u žutom Bruce Lee odijelu s katanom bori protiv 72 protivnika odjednom u moru krvi... To je bio i jedini razlog zbog kojega sam pogledao film i požalio sam... ne zato što je film loš, već radi idiotske crno bijele cenzure koja je uništila svu čar te scene. Ali završna borba... ma užitak za oči i uho...
Pirates of the Caribbean: The Curse of the Black Pearl - John Depp protiv mrtvih gusara... kako film može biti loš? gusari, ukleto blago, Astečko prokletstvo, živi kosturi, fenomalni John Depp s zlatnim zubima i borbe na moru s brodovima... Film jedino kvare dvojica debila od kojih jedan ima stakleno oko...
X2 - e to je pravi film s superherojima... Novi superheroji, mračnija i ozbiljnija radnja, količina akcije i specijalnih efekata tijekom korištenja različitih mutantskih sposobnosti, Brian Cox kao borac protiv mutanata s ozbiljnim motivom za borbu protiv njih, i svaka scena s Mystique... Tek način na koji Magneto pobjegne iz svog zatvora...
2004
Banlieue 13 - čim Luc Besson piše scenarij, u rukama pravog režisera, može nastati samo vrhunski francuski spektakl zanimljive futurističke priče, parkoura i akcijskih borilačkih scena tučnjave, koja je ovaj put timski napravljena (završna borba protiv diva). Šteta što nastavak nije nadmašio original... Izgleda da je film dosta slabo poznat što je velika šteta s obzirom na odličnu produkciju i ideju...
Dawn of the Dead - ok, mrzim remakeove. Uvijek ispadnu lošije od originala jer se pokušavaju približiti današnjoj publici, odnosno, mladima... TCM remake je bio smeće, Friday the 13th je smeće. Omen je smeće... i tako dalje, rijetko koji film kao Fly uspijeva biti puno bolji od originala. Ali ovo... original je odlična horor satira, samo što pati od povremeno dosadnih scena. Ali ovo... prvi film s zombijima koji sam gledao je bio Day of dead, koji mi je i danas najbolji film s zombijima, ali ovo... ništa vas ne može pripremiti na prvu scenu zombija... a tek količina eksplicitnog nasilja, crnog humora, prave atmosfere koja bi se odvijala da zombiji prekriju svijet, skriveni završetak, karakteri likova, akcija. A najvažnija stvar su zombiji, koji su ovaj put mrtva trupla željna ljudskog mesa, a ne gluposti kao serijal 28 days...
Eternal Sunshine of the Spotless Mind - ne volim uopće romantične komedije. Nerealne su, glupe, patetične, i uvijek se sretno završavaju... Ali ovo, pomaknuta romantična komedija s obratom... Jim Carrey u ozbiljnoj ulozi s fantastičnom Kate Winslet. Uvrnuta ideja, način na koji kreće radnja, neobični likovi i prava romansa...
Ginger Snaps Back: The Beginning, Ginger Snaps: Unleashed - eh, jedan od zabavnih horor werewolf serijala s zgodnim glumicama... drugi dio je više zajebancija nego ozbiljan film, ali odlična zajebancija s vrhunskom scenom masovne masturbacije. A treći dio opako asocira na brotherhood of wolf, ali i dalje uspijeva biti zanimljiv s idejom o prequelom i vukodlacima...
Hellboy - još jedan superherojski film, nakon X - mena... Nacisti i njihov zanimljivi vođa, Rasputin, posvojeni vrag, čovjek riba, žena vatra... od odlične akcije do stripovske režije, a tek neočekivan dio s stvorenjima i čudovištima kojih je film prepun. Ron Perlman je odličan izbor za Hellboya, sve je to pokrenulo navalu superherojskih filmova koji su se kasnije sve više nizali...
Kung fu hustle - otkačena parodija na borilačke filmove, s nevjerojatno odličnim humorom koji podsjećaju na gegove iz crno bijelih komedija, s obilnom količinom masovne akcije. Tek količina sve bizarnijih likova koji se nižu kroz cijeli film, a da ne spominjemo odlične i originalne akcijske sekvence. Scena s monsterom i štapićem je urnebesan po samome sebi. Jesam li spomenuo i glazbene sekvence?
Saw - voljeli ga ili mrzili, saw je započeo lavinu nastavaka kakva još nije viđena od 80 - tih, sa originalnom idejom o ubojici koji to nije, a najveći dio filma su ipak zamke, igra života i smrti uz dobre glumce, vrhunske obrate i dobru tematiku. Naravno, može se stalno govoriti o tome da su nastavci nepotrebni, ali sve je to stvar ukusa... Bitno je da je film prokleto zabavan, i da ga se može još par puta gledati, a da ne dosadi...
2005
Batman Begins - nakon stvarno katastrofalnih nastavaka koji su bili rezervirani samo za djecu, Batman kao film je postao zaboravljen i više nitko nije smatrao da može spasiti stvar nakon Schumachera... Sve dok nije uskočio Christopher Nolan. Ja sam od prve najave bio pesimističan, i očekivao sam još jedan promašaj kada sam čitao da će biti realan i sve moguće... Krenuo sam pogledati film i 140 minuta je proteklo s lakoćom. Na kraju još poželiš da traje još dugo... Scarecrow je najveće iznenađenje u filmu, i odlično dizajniran, naročito sam scenarij, od Bruceove prošlosti do Scarecrowove ideje invazije na Gotham... Ali kvragu, mrzim kada Batman progovori, stvarno ima loš glas...
Constantine - neka bude jasno, Constantine je jedna od najgorih stripovskih ekranizacija ikada, a Keanu Reeves se nikako ne može riješiti imidža iz Matrixa. Ali je prokleto zabavan film, od prikaza pakla do samog glavnog lika koji se sukobljava s demonima. Tilda Swinton kao anđeo Gabriel ili Peter Stormare kao Lucifer. Danas djeluje kao vrlo zanimljivi okultni horor triler s zanimljivom radnjom, a ideja prelaska iz stvarnosti u pakao je jedna od najoriginalnijih tako da je šteta što nigdje više nije korištena...
Sin City - jedna od rijetkih kvalitetnih stripovskih ekranizacija... Mickey Rourke, Bruce Willis, Benicio Del Toro, Clive Owen... galerija glumaca, ali taj način na koji je režiran film, tri različite, a opet povezane priče o gradu grijeha, od kojih svaki ima odlične završetke, količinu akcije, nasilja i bizarnih likova. Najviše pamtim Devon Aoki kao Miho, curu s katanom koja s lakoćom reže glave...
2006
Pan's Labyrinth - prekrasan, vrlo mračan, nasilan i okrutan film koji neupućeni roditelji misle da spada među dječje filmove i onda se šokiraju kada se djeca rasplakana izađu iz kina... Od neobičnih kreatura poput legende o Mandragori do stvorenja s očima na rukama... do ratne tematike i prikaza sadističkog mučenja, sve do dvostrukog završetka koji se ostavlja gledatelju
Pirates of the Caribbean: Dead Man's Chest - tolika količina mašte i ludosti u jednom filmu... od vojske morskih čudovišta do Krakena, ili bizarne ideje s slabošću kapetana broda morskih čudovišta. A sve to začinjeno pustolovnim elementima od divljaka do borbi na plaži... Šteta što je treći nastavak podbacio.
Rocky Balboa - film naročito podsjeća zašto volimo Sylvester Stallone i njegovu specifičnu usnicu s poznatim problemom s govorom. Ali i smisao za dobar scenarij i režiju, uz dobru scenu boksa, nastavak njegova života i životne probleme.
Smokin' Aces - jedan od zanemarenih filmova koji podsjećaju na filmove Guya Ritchija, prepun neobičnih bizarnih likova koji imaju jedan cilj: ubiti određenu osobu koja je zaštićena svim mogućim mjerama. Braća Tremors su čisto ludilo, a tek količina akcije, nasilja i mrtvih sve do vrhunskog obrata.
2007. g.
Death Proof - 15 minutna scena vožnje, Kurt Russel, zgodne cure i hrpa dijaloga da popune film... Ali ipak neću zaboraviti onaj svoj tihi uzvik poslije događaja s plavušom i bliskim susretom s staklom. A tek drugi dio filma s kaskaderkom, zabavan čak toliko da je urnebesno gledati Kurta Russela kako se plače.
Hot Fuzz - ovo mi je bilo jedno od najvećih iznenađenja od koje sam očekivao dosadu s obzirom na trajanje od 121 minute... Ali odličan crni humor, odličan scenarij i otkačeni likovi uz sulude slasher elemente. A tek vrhunski obrat na kraju filma i motiv, s brutalnom crnohumornom završnicom "Ow! Thish really hurtsh... I'm gonna need shome ice-creeeem."
Akciju ne treba niti spominjati koliko je odlična, s originalnim smrtima koje ne biste niti očekivali u takvom filmu koji počne bezazleno...
Planet Terror - ma remek djelo, film koji se može neograničeno puta gledati. Obilna količina gore scena, zombiji, virus, Bruce Willis, urnebesni motiv na kraju filma, cura s mitraljezom umjesto nogu, krv koja šprica na sve strane kao iz prišteva, okrutni humor u kojem se nikoga ne štedi, a tek prepričavanje scena iz filma i promatranje reakcije kod onih kojima to pričaš... A tek osjećaj djetinstva kada gledam taj film, u kojem istinski uživam...
Shoot 'Em Up - akcijski film u kojem negativac ubije čovjeka mrkvom već u prvoj minuti? Totalno stripovski štih, akcija u kojem glavni lik bez pogreške gađa protivnike i na licu mjesta ih usmrćuje, načini na koji tamani protivnike kroz cijeli film, neobični negativac za kojega smatrate da se uopće ne uklapa u takav film, ali opet... i količina crnog humora s dosta originalnih fora.
Surf's Up - kada bi se tražio jedan dobar film za cijelu obitelj u kojem ćete se iskreno nasmijati, ovo je najbolji izbor. Od genijalnog humora do dobre radnje s zabavnim likovima, odličnom animacijom i surf glazbom.
Sweeney Todd: The Demon Barber of Fleet Street - Tim Burton se i dalje drži za svojim filmovima, postajući sve ekcentričniji i mračniji s svojim filmovima, i neizbježnim Johnom Deppom... Ovaj vrhunski mračni krvavi mjuzikl koji se bazira na zabavnoj urbanoj legendi zaslužuje da ga se pogleda više puta. Niti malo smiješan, s neobičnim glazbenim točkama, s okrutnim likovima i bizarnim završetkom...
[Rec] - horor od kojega mi se naježila krv u žilama - to je onda pravi horor. Odlična realna atmosfera promatrana kroz kameru, s brojnim neočekivanim situacijama, koja vas uvlači u film i daje osjećaj da i sami sudjelujete u svemu tome... A najveći strah nije od čudovišta koji se skrivaju u zgradi, već od onih koji vas pokušavaju zadržati unutra i taj osjećaj bespomoćnosti koji se provlači kroz cijeli film...
Death Race - pravi primjer kako se radi muški film. Vruće ženske, brza vozila, Carmageddon tematika, budućnost uz obilje akcijskih scena vožnje i nasilja... Film ima dosta slab scenarij, ali dosta zanimljivo da ga se prati, uz svaku vrhunsku scenu vožnje koja se prikazuje u filmu, naročito protiv bossa u posljednjoj rundi...
Rambo (2008) - pretjerano? Da, u svakom slučaju, ali kvragu, ne možeš, a ne uživati u sceni gdje Rambo golim rukama otkine grkljan negativcu. Brutalno nasilje, Slyester Stallone, okrutni prizori genocida, klanje u stilu 80 - tih i pravi filmski štih zadnjih dva nastavka... Čeka se nestrpljivo peti nastavak.
Tokyo Gore Police - kada bi se tražio neki dobar film koji bi objasnio japanski smisao za nasilje, perverzije i sve moguće što je Velimir odlično napisao i objasnio u knjigama, ovo je savršeni primjer kako gledatelji izvan Japana bivaju šokirani mnoštvom scena koje su u Japanu posve normalne i sto puta viđene... Količina japanskog ludila s bizarnom akcijom, jeftinim budžetom i još čudnijom atmosferom od stvorenja bez udova do tih stvorenja koji iz rana stvaraju oružja...
2000. g.
Battle Royale - Nisam baš čitao mangu iako imam u planu, ali ostao mi je kao jedan od zabavnih i krvavo nasilnih filma s preokretima. Ta sama ideja, pa događaji koji su kasnije utjecali na masakr (scena s otrovom), zanimljivi likovi za različitim karakterima, s obilnim količinom nasilja i krvi. A presuđuje i to da je to bio tek početak interesa za azijske fiilmove (nije da je to baš prvi azijski film koji sam gledao, ali tek poslije ovoga sam se počeo više interesirati za tu filmografiju)
Ginger Snaps - pomalo zaboravljeni serijal, ali meni jedan od najdražih filmova s vukodlacima. Seksepilne sestre, dobra ideja promiješana s pubertetom i likantropijom, scene s vukodlacima, a tek ostali nastavci...
How the Grinch Stole Christmas - znalo bi se skupiti gomila ljudi koji ne podnose Jima Carreya, ali ovo mi je jedan od najdražih božićnih filmova. Od odlične kostimografije do urnebesnog Grincha kojega je utjelovio Jim Carrey. Glazbene scene s otkačenim tekstom, božićna čarolija, taj njihov odnos između Grincha i psa, humor i naravno, završna scena...
Me, Myself & Irene - jedan od pravih primjera (vulgarnih) komedija koje se nikako ne mogu zasititi. Svaki puta kada ju prikazuju, uvijek ju pogledam. Količina ludosti koja se provlači kroz film (ono kada utapa zločestu djevojčicu) ili romantičan odnos između Renée Zellweger i Jima Carreya. Istina, vulgaran od početka do kraja, s jasnim uvredljivim aluzijama na sve moguće, ali ipak je to u stilu braće Farrely.
Memento - sigurno precjenjen film, ali jako cool film. Od odlične glume do ideje, i poticaja da film pogledaš više puta da shvatiš i složiš radnju sve do vrhunskog obrata.
SpoilerShow
Scena s čašom pljuvačke je jedna od najjačih.
Shadow of the Vampire - ovo će mi ostati kao jedan od najneobičnijih, ali vrlo pamtljivih i originalnih filmova s stvarno sjajnom idejom gdje režiser koristi pravog vampira, a kada još ide sve do kraja... Događaji koji će uslijediti, svaka scena s Nosferatuom, završnica...
SpoilerShow
Skoro da mi je bilo žao tog vampira na kraju
X-Men - iako najslabiji u usporedbi s dvojkom, tu je počelo... Nije da nije bilo prije superherojskih filmova, ali sve su to više manje bili trash (serija incredible Hulk). Preko najave i likova koji su se pojavljivali, bili smo fascinirani i jedva smo dočekali da se pojavi taj film. Danas pomalo djeluje zastarjelo, ali scene s Wolferinom su ipak i dalje zabavne. A tek s Kiklopom na autobusnoj postaji kada ostane bez naočala... Najdraži lik: Mystique...
Scary Movie - ostali nastavci nisu niti do koljena originalu, ali nakon 80 - tih, ovo je jedna od kvalitetnih rijetkih parodija koja odlično ismijava razne žanrove, naročito slasher filmove. Od glupog policajca do tipičnog bježanja po stepenicama. Iako ima ponekih nepotrebnih scena kao transeksualni trener s visećim jajcem... ali dijalozi i otkačeni humor, i naravno, žestoko sprdanje na film Scream...
Shanghai Noon - sigurno nije jedan od najboljih filmova Jackie Chana, ali definitivno najzabavniji kada je riječ o njegovim američkim filmovima, koji se može bezbroj puta gledati, a da ne dosadi. Uobičajene vratolomne scene začinjene humorom, ali taj odličan odnos između Clive Owena i Jackie Chana... scena s štapićima i glavom ili tučnjava u kafiću.
2001.g.
Visitor Q - he, jedan od smiješnijih (
SpoilerShow
scena kada se sin valja u majčinom mlijeku
SpoilerShow
scena kada ševi mrtvu žensku i još se zaglavi, pa mu žena pomogne s heroinom
In the Bedroom - inače, stvarno rijetko gledam drame, ali ova mi je jedna od najupečatljivijih. Od emotivne radnje koja je dovela do užasne besmislene tragedije i odlična gluma kroz cijeli film do sjajnog završetka, koji će većina ljudi poduprijeti, jer se samo napravila stvar koju bi svaki normalan čovjek napravio da može...
Kiss of the Dragon - jedan od omiljenih akcijskih filmova s Jet Lijem, od dobre radnje do odličnih akcijskih scena (nezaboravno je ipak ono s peglama) ili scena tučnjava koje povremeno prelaze granice (scena s crnim boksačem). Mračan, nasilan, povremeno brutalan s još mračnijim likovima, a tek završnica s zmajevim poljupcem...
Brotherhood of the Wolf - stripovski akcijski kung film s odličnim scenarijem zasnivanom na lokalnoj legendi. Od stvorenja do napetog preokreta na kraju, uz zanimljivu priču s romantičnim elementima. A još uz sve to i kung fu scene s indijancima. Mark Dacascos ima rijetko kvalitetne uloge, ali ovim je nadmašio samog sebe. Scena lova na zvijer je jedna od najboljih ikad...
Shrek - dok je film još uvijek bio aktualan, kao žestoka sprdancija na Disneyeve filmove čiji se taj čar kasnije izgubio u slabijim nastavcima. Te emocije kada se gleda kako zeleno čudovište rastura vojnike na igralištu ili ona najžešća, sere u poljskom wc - u i obriše dupe stranicom od bajke... Najviše smo se ipak smijali jedva primjetljivoj sceni kada zgrabi baklju od patuljka, a tek avanturistički dijelovi s zmajem ili pečena jaja...
The Lord of the Rings: The Fellowship of the Ring - nakon odličnih nastavaka, izgubio se onaj čar koji je vladao u srednjoj kada sam bio fasciniran scenama. A tek knjige koje sam se načitao, i s nestrpljenjem sam očekivao film. Užitak kada sam gledao u kinu u Zagrebu i onda još u Zaboku (lošija kvaliteta zvuka)... Scene u Moriji mi spadaju i danas jedna od najdražih, ili pojava čudovišnog Balgora... A tek odnosi i sjajna gluma između likova, naročito Gimli i Lelogas... Scene klanja orkova je tek samo za zabavu...
2002. g.
Bend It Like Beckham - simpatična sportska komedija koja najviše prikazuje probleme i odnose u Indijskoj obitelji i uobičajene predrasude koje danas pune novinske stupce s ubojstvima radi časti. Nisam baš neki ljubitelj nogometa, a kamoli drugog športa, ali ovo je bilo zanimljivo gledati (s obzirom da još igraju i žene, he
). Ali taj dobar humor, romantični elementi, i kasniji događaji i problemi koji uslijede...Blade II - kada je riječ o vampirima za klanje (a ne u romantične ili književne svrhe), ovo je jedan od najboljih filmova na tu temu... Od odličnog scenarija o vječno gladnim vampirima koji se moraju stalno hraniti inače će umrijeti do nevjerojatno brutalne akcije koja mi je bila nezamisliva još 2001. godine... Nisam baš dosada pročitao niti jednu epizodu Bladea, ali film sam gledao valjda 47 puta... Ron Perlman i završna scena s njim, ma carski...
City of God - volim takve filmove... način na koji je režiran, prikaz problematike u društvu, nasilja i droge, s dramskim elementima, prikazom mafijaškog života i događaja, i interesatni glavni lik. Film koji treba povremeno gledati jedanput godišnje..
The Lord of the Rings: The Two Towers - ionako se cijeli film bavi samo epskim scenama bitki, ipak i dalje ima onu čaroliju koja prati kroz cijeli film od sjajnih glumaca do pojave Entova. Za razliku od knjige, čiji se zadnji dio bavio Frodom i Samom, ovdje je dobro napravljeno miješajući povremeno razne događaje...
The Transporter - ne mogu se sjetiti niti jednog filma u kojem ima scena gdje glavni lik razvali nogom vrata dok negativac gleda kroz špijunku. Prvi film u kojem sam se upoznao s budućom akcijskom zvijezdom Jasonom Stathamom... Već sama scena na početku me privukla pošto sam očekivao neki bezvezni jeftini akcić. A tek scena u autobusu i noževima, ili borba u garaži dok je sav namazan uljem protiv desetke boraca odjednom...
Kill Bill: Vol. 1 - jep, film zaslužuje da ga još jedanput pogledam u cijelosti, radi drugačijeg pogleda na film idući put. No, ne znam niti jedan film u kojem se Uma Thurman u žutom Bruce Lee odijelu s katanom bori protiv 72 protivnika odjednom u moru krvi... To je bio i jedini razlog zbog kojega sam pogledao film i požalio sam... ne zato što je film loš, već radi idiotske crno bijele cenzure koja je uništila svu čar te scene. Ali završna borba... ma užitak za oči i uho...
Pirates of the Caribbean: The Curse of the Black Pearl - John Depp protiv mrtvih gusara... kako film može biti loš? gusari, ukleto blago, Astečko prokletstvo, živi kosturi, fenomalni John Depp s zlatnim zubima i borbe na moru s brodovima... Film jedino kvare dvojica debila od kojih jedan ima stakleno oko...
X2 - e to je pravi film s superherojima... Novi superheroji, mračnija i ozbiljnija radnja, količina akcije i specijalnih efekata tijekom korištenja različitih mutantskih sposobnosti, Brian Cox kao borac protiv mutanata s ozbiljnim motivom za borbu protiv njih, i svaka scena s Mystique... Tek način na koji Magneto pobjegne iz svog zatvora...
2004
Banlieue 13 - čim Luc Besson piše scenarij, u rukama pravog režisera, može nastati samo vrhunski francuski spektakl zanimljive futurističke priče, parkoura i akcijskih borilačkih scena tučnjave, koja je ovaj put timski napravljena (završna borba protiv diva). Šteta što nastavak nije nadmašio original... Izgleda da je film dosta slabo poznat što je velika šteta s obzirom na odličnu produkciju i ideju...
Dawn of the Dead - ok, mrzim remakeove. Uvijek ispadnu lošije od originala jer se pokušavaju približiti današnjoj publici, odnosno, mladima... TCM remake je bio smeće, Friday the 13th je smeće. Omen je smeće... i tako dalje, rijetko koji film kao Fly uspijeva biti puno bolji od originala. Ali ovo... original je odlična horor satira, samo što pati od povremeno dosadnih scena. Ali ovo... prvi film s zombijima koji sam gledao je bio Day of dead, koji mi je i danas najbolji film s zombijima, ali ovo... ništa vas ne može pripremiti na prvu scenu zombija... a tek količina eksplicitnog nasilja, crnog humora, prave atmosfere koja bi se odvijala da zombiji prekriju svijet, skriveni završetak, karakteri likova, akcija. A najvažnija stvar su zombiji, koji su ovaj put mrtva trupla željna ljudskog mesa, a ne gluposti kao serijal 28 days...
Eternal Sunshine of the Spotless Mind - ne volim uopće romantične komedije. Nerealne su, glupe, patetične, i uvijek se sretno završavaju... Ali ovo, pomaknuta romantična komedija s obratom... Jim Carrey u ozbiljnoj ulozi s fantastičnom Kate Winslet. Uvrnuta ideja, način na koji kreće radnja, neobični likovi i prava romansa...
Ginger Snaps Back: The Beginning, Ginger Snaps: Unleashed - eh, jedan od zabavnih horor werewolf serijala s zgodnim glumicama... drugi dio je više zajebancija nego ozbiljan film, ali odlična zajebancija s vrhunskom scenom masovne masturbacije. A treći dio opako asocira na brotherhood of wolf, ali i dalje uspijeva biti zanimljiv s idejom o prequelom i vukodlacima...
Hellboy - još jedan superherojski film, nakon X - mena... Nacisti i njihov zanimljivi vođa, Rasputin, posvojeni vrag, čovjek riba, žena vatra... od odlične akcije do stripovske režije, a tek neočekivan dio s stvorenjima i čudovištima kojih je film prepun. Ron Perlman je odličan izbor za Hellboya, sve je to pokrenulo navalu superherojskih filmova koji su se kasnije sve više nizali...
Kung fu hustle - otkačena parodija na borilačke filmove, s nevjerojatno odličnim humorom koji podsjećaju na gegove iz crno bijelih komedija, s obilnom količinom masovne akcije. Tek količina sve bizarnijih likova koji se nižu kroz cijeli film, a da ne spominjemo odlične i originalne akcijske sekvence. Scena s monsterom i štapićem je urnebesan po samome sebi. Jesam li spomenuo i glazbene sekvence?
Saw - voljeli ga ili mrzili, saw je započeo lavinu nastavaka kakva još nije viđena od 80 - tih, sa originalnom idejom o ubojici koji to nije, a najveći dio filma su ipak zamke, igra života i smrti uz dobre glumce, vrhunske obrate i dobru tematiku. Naravno, može se stalno govoriti o tome da su nastavci nepotrebni, ali sve je to stvar ukusa... Bitno je da je film prokleto zabavan, i da ga se može još par puta gledati, a da ne dosadi...
2005
Batman Begins - nakon stvarno katastrofalnih nastavaka koji su bili rezervirani samo za djecu, Batman kao film je postao zaboravljen i više nitko nije smatrao da može spasiti stvar nakon Schumachera... Sve dok nije uskočio Christopher Nolan. Ja sam od prve najave bio pesimističan, i očekivao sam još jedan promašaj kada sam čitao da će biti realan i sve moguće... Krenuo sam pogledati film i 140 minuta je proteklo s lakoćom. Na kraju još poželiš da traje još dugo... Scarecrow je najveće iznenađenje u filmu, i odlično dizajniran, naročito sam scenarij, od Bruceove prošlosti do Scarecrowove ideje invazije na Gotham... Ali kvragu, mrzim kada Batman progovori, stvarno ima loš glas...
Constantine - neka bude jasno, Constantine je jedna od najgorih stripovskih ekranizacija ikada, a Keanu Reeves se nikako ne može riješiti imidža iz Matrixa. Ali je prokleto zabavan film, od prikaza pakla do samog glavnog lika koji se sukobljava s demonima. Tilda Swinton kao anđeo Gabriel ili Peter Stormare kao Lucifer. Danas djeluje kao vrlo zanimljivi okultni horor triler s zanimljivom radnjom, a ideja prelaska iz stvarnosti u pakao je jedna od najoriginalnijih tako da je šteta što nigdje više nije korištena...
Sin City - jedna od rijetkih kvalitetnih stripovskih ekranizacija... Mickey Rourke, Bruce Willis, Benicio Del Toro, Clive Owen... galerija glumaca, ali taj način na koji je režiran film, tri različite, a opet povezane priče o gradu grijeha, od kojih svaki ima odlične završetke, količinu akcije, nasilja i bizarnih likova. Najviše pamtim Devon Aoki kao Miho, curu s katanom koja s lakoćom reže glave...
2006
Pan's Labyrinth - prekrasan, vrlo mračan, nasilan i okrutan film koji neupućeni roditelji misle da spada među dječje filmove i onda se šokiraju kada se djeca rasplakana izađu iz kina... Od neobičnih kreatura poput legende o Mandragori do stvorenja s očima na rukama... do ratne tematike i prikaza sadističkog mučenja, sve do dvostrukog završetka koji se ostavlja gledatelju
SpoilerShow
(da li je djevojčica umrla i sve to zamislila ili je doista princeza koja se vratila svojim roditeljima)
Rocky Balboa - film naročito podsjeća zašto volimo Sylvester Stallone i njegovu specifičnu usnicu s poznatim problemom s govorom. Ali i smisao za dobar scenarij i režiju, uz dobru scenu boksa, nastavak njegova života i životne probleme.
Smokin' Aces - jedan od zanemarenih filmova koji podsjećaju na filmove Guya Ritchija, prepun neobičnih bizarnih likova koji imaju jedan cilj: ubiti određenu osobu koja je zaštićena svim mogućim mjerama. Braća Tremors su čisto ludilo, a tek količina akcije, nasilja i mrtvih sve do vrhunskog obrata.
2007. g.
Death Proof - 15 minutna scena vožnje, Kurt Russel, zgodne cure i hrpa dijaloga da popune film... Ali ipak neću zaboraviti onaj svoj tihi uzvik poslije događaja s plavušom i bliskim susretom s staklom. A tek drugi dio filma s kaskaderkom, zabavan čak toliko da je urnebesno gledati Kurta Russela kako se plače.
Hot Fuzz - ovo mi je bilo jedno od najvećih iznenađenja od koje sam očekivao dosadu s obzirom na trajanje od 121 minute... Ali odličan crni humor, odličan scenarij i otkačeni likovi uz sulude slasher elemente. A tek vrhunski obrat na kraju filma i motiv, s brutalnom crnohumornom završnicom "Ow! Thish really hurtsh... I'm gonna need shome ice-creeeem."
Akciju ne treba niti spominjati koliko je odlična, s originalnim smrtima koje ne biste niti očekivali u takvom filmu koji počne bezazleno...Planet Terror - ma remek djelo, film koji se može neograničeno puta gledati. Obilna količina gore scena, zombiji, virus, Bruce Willis, urnebesni motiv na kraju filma, cura s mitraljezom umjesto nogu, krv koja šprica na sve strane kao iz prišteva, okrutni humor u kojem se nikoga ne štedi, a tek prepričavanje scena iz filma i promatranje reakcije kod onih kojima to pričaš... A tek osjećaj djetinstva kada gledam taj film, u kojem istinski uživam...
Shoot 'Em Up - akcijski film u kojem negativac ubije čovjeka mrkvom već u prvoj minuti?
Totalno stripovski štih, akcija u kojem glavni lik bez pogreške gađa protivnike i na licu mjesta ih usmrćuje, načini na koji tamani protivnike kroz cijeli film, neobični negativac za kojega smatrate da se uopće ne uklapa u takav film, ali opet... i količina crnog humora s dosta originalnih fora. Surf's Up - kada bi se tražio jedan dobar film za cijelu obitelj u kojem ćete se iskreno nasmijati, ovo je najbolji izbor. Od genijalnog humora do dobre radnje s zabavnim likovima, odličnom animacijom i surf glazbom.
Sweeney Todd: The Demon Barber of Fleet Street - Tim Burton se i dalje drži za svojim filmovima, postajući sve ekcentričniji i mračniji s svojim filmovima, i neizbježnim Johnom Deppom... Ovaj vrhunski mračni krvavi mjuzikl koji se bazira na zabavnoj urbanoj legendi zaslužuje da ga se pogleda više puta. Niti malo smiješan, s neobičnim glazbenim točkama, s okrutnim likovima i bizarnim završetkom...
[Rec] - horor od kojega mi se naježila krv u žilama - to je onda pravi horor. Odlična realna atmosfera promatrana kroz kameru, s brojnim neočekivanim situacijama, koja vas uvlači u film i daje osjećaj da i sami sudjelujete u svemu tome... A najveći strah nije od čudovišta koji se skrivaju u zgradi, već od onih koji vas pokušavaju zadržati unutra i taj osjećaj bespomoćnosti koji se provlači kroz cijeli film...
Death Race - pravi primjer kako se radi muški film.
Vruće ženske, brza vozila, Carmageddon tematika, budućnost uz obilje akcijskih scena vožnje i nasilja... Film ima dosta slab scenarij, ali dosta zanimljivo da ga se prati, uz svaku vrhunsku scenu vožnje koja se prikazuje u filmu, naročito protiv bossa u posljednjoj rundi...Rambo (2008) - pretjerano? Da, u svakom slučaju, ali kvragu, ne možeš, a ne uživati u sceni gdje Rambo golim rukama otkine grkljan negativcu. Brutalno nasilje, Slyester Stallone, okrutni prizori genocida, klanje u stilu 80 - tih i pravi filmski štih zadnjih dva nastavka... Čeka se nestrpljivo peti nastavak.
Tokyo Gore Police - kada bi se tražio neki dobar film koji bi objasnio japanski smisao za nasilje, perverzije i sve moguće što je Velimir odlično napisao i objasnio u knjigama, ovo je savršeni primjer kako gledatelji izvan Japana bivaju šokirani mnoštvom scena koje su u Japanu posve normalne i sto puta viđene... Količina japanskog ludila s bizarnom akcijom, jeftinim budžetom i još čudnijom atmosferom od stvorenja bez udova do tih stvorenja koji iz rana stvaraju oružja...
Last edited by john_constantine on 24 Feb 2010, 18:57, edited 3 times in total.
Michel puši karu.
-
Wendigo
- Posts: 14771
- Joined: 08 Nov 2006, 17:10
- Location: Dublin, Ireland
Re: Dekada - filmovi
sve 5, bitno je da se razumijemo.Boby wrote:Ma samo ti daj svoj doprinos i napiši filmove koje ti smatraš najboljima; ovo je zamišljen kao demokratski topic gdje svako iznosi svoje favorite. To kaj sam American Psycho, Mystic River i Training Day izbacio iz užeg kruga ne znači da mi nisu jako dragi. U biti baš ova 3 su mi do prije 3 godine bili jedni od najvećih favorita. Sve su ovo filmovi kojima bih redom dao ocjene 8, 9 i 10 s time da bih desetku dao jedino prvoj dvojci.
A to kaj ste alergični na neke nahvaljene filmove; svi smo. Eto, ja na svoju listu nisam stavio Crash, Departed, Gladiator; jedni čisto OK filmovi ali za koje gajim slične osjećaje kao ti za No Country i Sin City.
I da, želimo ti brzo ozdravljenje
napravit ću popis jednog dana kad me pukne inspiracija za tako nešto.
hvala, nadam se da bum ok do petka.
-
Boby
- Posts: 3748
- Joined: 31 May 2007, 17:59
- Location: Zagreb
Re: Dekada - filmovi
"In the Bedroom". To čudo nisam gledao ali sudeći po sadržaju i izboru glumaca mora da bi mi se svidjelo.
-
filmofil
- Posts: 4658
- Joined: 26 Jan 2008, 19:57
- Location: Suzuran
- Contact:
Re: Dekada - filmovi
evo mojih favorita kronološki poredano...
American Psycho (2000)
Batoru rowaiaru (2000)
Cast Away (2000)
Gladiator (2000)
O Brother, Where Art Thou? (2000)
Snatch. (2000)
Unbreakable (2000)
The Lord of the Rings: The Fellowship of the Ring (2001)
Zoolander (2001)
Blade II (2002)
Bubba Ho-tep (2002)
Kill Bill: Vol. 1 (2003)
The Lord of the Rings: The Return of the King (2003)
Pirates of the Caribbean: The Curse of the Black Pearl (2003)
The Matrix Reloaded (2003)
The Texas Chainsaw Massacre (2003)
Dawn of the Dead (2004)
Dalkomhan insaeng (2005)
Shinobi (2005)
Walk the Line (2005)
Fong juk (2006)
Into the Wild (2007)
Paranormal Activity (2007)
Superbad (2007)
TMNT (2007)
Zodiac (2007)
Joheunnom nabbeunnom isanghannom (2008)
Step Brothers (2008)
The Dark Knight (2008)
Trick 'r Treat (2008)
Tropic Thunder (2008)
Feast III: The Happy Finish (2009)
Inglourious Basterds (2009)
Star Trek (2009)
American Psycho (2000)
Batoru rowaiaru (2000)
Cast Away (2000)
Gladiator (2000)
O Brother, Where Art Thou? (2000)
Snatch. (2000)
Unbreakable (2000)
The Lord of the Rings: The Fellowship of the Ring (2001)
Zoolander (2001)
Blade II (2002)
Bubba Ho-tep (2002)
Kill Bill: Vol. 1 (2003)
The Lord of the Rings: The Return of the King (2003)
Pirates of the Caribbean: The Curse of the Black Pearl (2003)
The Matrix Reloaded (2003)
The Texas Chainsaw Massacre (2003)
Dawn of the Dead (2004)
Dalkomhan insaeng (2005)
Shinobi (2005)
Walk the Line (2005)
Fong juk (2006)
Into the Wild (2007)
Paranormal Activity (2007)
Superbad (2007)
TMNT (2007)
Zodiac (2007)
Joheunnom nabbeunnom isanghannom (2008)
Step Brothers (2008)
The Dark Knight (2008)
Trick 'r Treat (2008)
Tropic Thunder (2008)
Feast III: The Happy Finish (2009)
Inglourious Basterds (2009)
Star Trek (2009)
This is the Zodiac speaking.
-
Asfodel
- Posts: 15492
- Joined: 08 Dec 2007, 21:37
- Location: Chopping Mall
- Contact:
Re: Dekada - filmovi
Cons i filmophil - neobične liste (dobro, čekamo Consove nastavke)
@Boby - sasvim sigurno bi ti se svidjelo..
(dobro, čekamo Consove nastavke)@Boby - sasvim sigurno bi ti se svidjelo..
I mean, a few little tiny murders and everyone just freaks out