When a Stranger Calls (2006)

Remake istoimenog filma iz 1979. je na box officeu prošao OK, dok ga je većina kritike posrala do dna. Nisam ga imao previše volje pogledati, ali dok sam bio preko bare sam na paytv vidio trailer koji me čak zaintrigirao. Originalan film je vrlo dobar, ali ima jednu veliku manu – to što je prvih pol sata genijalno, dok se ostatak filma dešava desetak godina kasnije. Remake je uzeo tih početnih pol sata, te ih proširio na cjelovečernji film. Jill je mlada djevojka koja radi prevelikog računa na mobitelu mora odraditi kaznu tako da bejbisita dvoje djece obitelji Mandrakis. Ta familija je ekstra bogata i žive u ultra modernoj skoro pa staklenoj kući, okruženoj šumom i jezerom. Prilikom bejbisitanja, Jill počne dobivati čudne telefonske pozive od nekoga tko je cijelu noć promatra.

Film je prosječan. Ništa više ništa manje od toga. Može biti da mi je nije bio toliko katasrofalno loš čisto jer sam očekivao bljuvotinu. Kad gledaš, vrlo je teško da netko može usrati cijeli taj pojam mlade tinejđerke, same samcate u kući na osami, dok netko pikira da je brutalno ubije. Znači najveća pozitiva je ajmo reći konstantna napetija atmosfera tijekom većine vremena, dok su negativnosti katastrofalni pompozni zvučni elementi, doza dosadnosti koja je rezultat priče od 30 minuta rastegnute na skoro tri puta veće gabarite, te nekako prejednostavan kraj. Glede kraja, u originalu se isti taj kraj dešava kada završi ta “uvodna” priča od pol sata, ali ipak poslije imamo uru vremena gdje se dešavaju razne stvari pa onda slijedi kraj-kraj. Kada su već dosta toga mijenali, definitivno su trebali staviti drugačiji završetak.

Moram i spomenuti najveći kiks u priči – u originalu nisu postojali mobiteli, te jedan važan detalj filma (zapravo i sinonim za original) u rimejku zaseru sa nekim bulažnjenjima sa GPSom. Neću dalje da ne bude spoilera :)

E sada kako sam ovaj osvrt napisao dva dana unaprijed, još sam malo promislio o filmu, pa evo captain’s log – supplement.

Zapravo kad malo više razmislim o filmu, on i nije prosjek, nego je ispod prosjeka. Spomenuo sam napetost, zapravo je ta napetost u 65% scena potpuno fabricirana, umjetna, uzrokovana samo sa “sound majstorom” i nekim očekivano ultra falšnim jeftinim scares taktikama. Sjetio sam se sada da je i usred priče, kao da se ubije monotonija sve te kvazi-napetosti, ubačen još jedan ženski lik, koji apsolutno nema nikakve veze za priču (osim za jedan extra killing). Ta ženska osoba uopće nije ni mogla znati kako doći do nje, a i da je, njen razlog je idiotno besmislen. Uz sve to imamo čak još jednu osobu, sa istim “funkcijama” ;) Gledajući scenarij, previše stvari je samo ubačeno radi screen timea.

Kada već pišem dodatak na osvrt moram se osvrnuti i na otvarajuću scenu filma. Montažera koji je to radio i redatelja kojemu se to sviđalo treba naći i streljati. Pre brzi cutevi, iritantna swoosh muzika među kadrova, kao da gledamo neki light LSD tripping spot. Original je ipak dosta bolji.