Unfriended (2015)

Nakon svih found footage filmova kojima smo bombardirani u zadnjih X godina, evo nam nešto što se udostojilo pomaknuti granice i donijeti dašak originalnosti. Unfriended je, kao što se može primjetiti iz naslova, horor film za Facebook generaciju.

Radnja se dešava oko pet prijatelja koji video chataju preko Skypea i uviđaju da im se u chat pridružila još jedna nepoznata osoba. Prvo misle da je riječ o nekakvog grešci, znate i sami ako koristite računala da se mogu desiti svakojake zen situacije, ali ubrzo se “nepoznat netko” javlja ekipi i preko Facebooka. Korisnički račun koji se koristi, pripada curi koja je pred godinu dana postala žrtva cyberbullyinga i tada si oduzela život.

Aktualna tema nema što, makar je snimljeno već nešto filmova koji se bave brutalnim “zajebancijama” mladeži u digitalnom dobu, “Unfriended” (trailer još pod starim imenom Cybernatural) se itekako ističe radi poprilično originalne ideje – u svojoj cijelosti u kadru je desktop računala glavne protagonistkinje. Znači, Mac računalo, Skype, Chrome, Facebook, iTunes, a tu je i mali bonus – uTorrent klijent u pozadini. To je film, nema dodatnih kadrova, ono što se prikazuje njoj na računalu vide i gledatelji.

Diskusije između likova su u većini audio/video, dok je dodatak tekstualna komunikacija kroz Facebook i iMessages. Zanimljiv i originalan koncept, a ono što me najviše iznenadilo je da je iz tehnološke perspektive stvar odrađena gotovo savršeno. Tu primarno mislim na realnost korištenja spomenutih tehnologija (nije bullshit kao u većini filmova i modernih serija – cough CSI cough) i uspješnost pri stvaranju filma sa glavom i repom kroz ovakav “virtualni pogled”.

Uopće nije lako snimiti cijeli film koji ima “jedan kadar” i to kroz prikaz desktopa, a da se uspije gledatelja držati intrigiranog do kraja. Djeluje mi da se dosta kvaltetno osmislila ideja i razmišljalo se o detaljima. Recimo u diskusiji u kojima se priča o pozadinskim problemima samoubojice – cura pokušava momku natipkati o traumama iste iz djetinstva, ali ono što napiše, nekoliko puta pobriše i na kraju odustane. On ne zna o čem je riječ, ali gledatelji su mogli pokopčati.

Malo po malo, nepoznati član chat grupe počinje izbacivati privatne informacije, fotografije i video isječke vezane za sudionike chata, pa se elementi iz igre cyberbullyinh mačke i miše lagano okreću. Uz dodatne igre istine, jedan po jedan odlaze u vječna lovišta.

Film ima svojih horor elemenata, tj. bolje rečeno elementića, budući da je apsolutni fokus scenarija na dizanje i očuvanje tenzija između grupe teenagera koji saznaju za onu dobru strau “Payback is a bitch”. Gluma je sasvim u redu, a itekako se ističe slatka Shelley Hennig u glavnoj ženskoj ulozi.

Ne mogu reći da me film kao film oduševio, ali itekako cijenim ideju i aktualnost teme. Uz sve copy-paste ili remake/prequel žanrovske naslove, moraš cijeniti ikakav pomak prema originalnošću. Mislim da film itekako ima svoju publiku, što je pokazalo i oko 7 milijuna dolara koje je jučer zaradio u američkim kinima. Ja sam iz kina izašao pred kakvih sat vremena, danas se film ovdje (centar San Francisca) prikazivao svakih sat vremena od podne na dalje. Kino u predstavi u 7pm je bilo solidno popunjeno, a dodatnu potvrdu o ciljanoj publici dao je pljesak kino dvorane na kraju predstave. Još jedna fora stvar: dva reda ispod nas sjedio je dio ekipe koja je radila film – oni iza kamere, ali i bar jedan od glavnih glumaca. Fora…