a kaj te sad točno zanima? sve si dobro opisao
no ajd, idem piskarat
da dopunim još nešto glede testova što sam baš neki dan s drugom osobom komentirala - testovi mogu također, ako su loše validirani mjeriti druge predmete mjerenja. npr ti imaš test koji ispituje prihopatiju, ali ispunjava ga introvert koji ima možda blage narcisoidne sklonosti (kaj tome fali? niš!), nema nekih oscilacija u emocijama, dosta je logički orijentiran, nije cici mici i puf, moš dobiti krivu dijagnozu. ključno je naravno posvetiti se pitanjima koja su usko povezana s pojmom koji se ispituje i po tome čačkati (intervjuom).
u tumačenju rezultata je vazna izvježbanost, ali obično dobivaš i neku listu za odgovore po kojoj pratiš što kako (za IQ svakako - testovi rotacija, divergentnog mišljenja, čak kreativnosti što je malo besmisleno). i bitno je biti potpuno neutralan, izbaciti predrasude i svoja uvjerenja kad se radi s nekim. taj rad s nekim će biti uvjetovan i terapijskim pravcem, ako idemo već u područje savjetovanja i psihopatologije pa neće biti isto, ako te usmjerava npr. psihoanalitičar ili biheviorist. osobno mislim da je ovaj prvi opasniji ili pak beskorisniji, ak ne zna 100% kaj radi.
glede djeteta, da, neće nužno, ali mislim da je tu kvaka u tome kome je ono najprivrženije i ima li se opće kome drugome okrenuti. ako ne zna za ništa drugo, nije baš da će izbjeći utjecaj.
ovo s roditeljima je ona fora s genetikom i prije sam bila na strani toga da je vjerojatno sve 50:50, ali sve više se priklanjam okolinskim utjecajima. ovo unutarnje su po mom neke crte koje determiniraju koliko će tko i kako savladati nešto, koliko brzo/trajno. nemaš baš kaj predviđat na osnovu samo te jedne varijable - roditelja. za dobru prognostiku je bitno imati heterogene podatke, dakle, obuhvatiti što više područja koja mogu objasniti taj neki predviđani kriterij u budućnosti. dijagnostika je ono što pak radiš
sada i tu je ok da bude homogenost, jer te zanima ta neka konkretnija veza.
iako sam ja sad davala svoje mišljenje oko utjecaja, također sam ispričala i nečije teorije i otkriće, jer je toliko toga...nije baš da je nešto egzaktno i da možeš biti siguran u tvrdnju.
ne znam točno od kada to rade, ali prestali su ljudima davati broj nakon testa inteligencije, već im samo kažu u koju skupinu pripadaju. pokušava se maknuti toliki naglasak na to, jer nije neko svojstvo koje će osigurati prosperitet i štajaznam, a ljudi vole znati brojkicu i spomenut je, a niš u biti ne kuže o njoj osim da je veća od nekog drugog i da su oni 'bolji'.
motivacija je od velike važnosti, daaa. pa kolko samo klinaca u školi ima 5,0, štrebetaju doma satima, a ne znaju riješiti neke probleme van obrađenog gradiva. al oni i postižu rezultate koje žele postići u sistemu u kojem žele funkcionirati.
problem s visokointeligentnim može biti da ih je teže motivirati u takvom sistemu, jer sve što se nudi je njima dosadno pa moguće zbog toga neće postizati rezultate ko ovi prvi, iako mogu. ili im se ne omogućuje razvijati određene vještine.
meni je to užas!
kao da sam jučer imao 13,vrijeme možda malo prebrzo leti