Last Post Wins !!!11one

[Decadentor]

[Alastorus]

[Decadentor]

http://sketchtoy.com/25548321 zabavno malo sranje

[Alastorus]

Al u na you

[Decadentor]

moro sam

[elrania]

haha, edit na kraju na worskir

[Michel]

Treba mi mala pomoć. Zanima me nešto što se tiče psihologije pa ako netko zna.

Koliko su pouzdani oni testovi ličnosti? Čitao sam malo o tome i vidio da Minesotu smatraju najboljom i da se najviše koristi. I koliko sam shvatio, psihometrika baš i je domen psihologa, a ne psihijatra.
Je li se stvarno moguće mijenjati? U fakultetskim udžbenicima iz psihologije stoji da je ličnost od tridesete godine faktički zabetonirana i da se ne može mijenjati, a koliko shvaćam, cilj psihoterapije i je mijenjanje, pa me to poprilično zbunjuje. Shvaćam da se ponašanje može mijenjati, ali koliko sam razumio, takve promjene nisu trajne ako se ne promijeni i ono u ličnosti što je izazivalo negativne obrasce ponašanja.

I drugo, je li istina da se ljudi čiji se IQ-ovi razlikuju za 40 i više bodova praktično ne razumiju? Tj. da im se intelektualne ravni i način na koji koncipiraju svijet oko sebe toliko razlikuju da efektivno ne shvaćaju jedan drugog? Meni je bilo za očekivati da će bar pametniji shvatiti glupljeg, ali imam osobna iskustva da nije tako. Znam da zvuči prepotentno, ali zaista je istina.

[elrania]

ah

dakle, da na početku razlučim metrijske karakteristike koju su ovdje najbitnije. pouzdanost se odnosi na stupanj u kojem je test nezavisan od nesistematskih varijabilnih faktora, dakle, koliko je nezavisan od pogreške u mjerenju. ukupan rezultat koji dobiješ sastoji se od tog pravog rezultata i svih faktora koji su 'remetili' taj pravi rezultat. ako je tih koji remete puno, onda ti baš nije taj ukupan bruto dobar i nešto ne štima u testu ili primjeni.
valjanost se pak odnosi na stupanj u kojem je moguće na onsovu teorije i podataka interpretirati testovne rezultate, tj. pokazati mjeri li test zaista ono što treba mjeriti. tipa, moš imat test inteligencije koji u stvari bolje mjeri npr. nečije jezične sposobnosti, nego samu inteligenciju (konkretnije, osnosi se na one testove jednom davno primjenjivane pri procjeni inteligencije useljenika u SAD gdje su 'pametni' odlučili ispitivati njihovo razumijevanje engleskog jezika da vide jesu li inteligentni).
sad, psihometrija je psihološko područje svakako, jer se detaljno bavi evaluacijom testiva, njijovom konstrukcijom, primjenom, interpretacijom itd. testovi koji se koriste su prošli stroge kriterije koji omogućavaju njihovo primjenjivanje, ali to ne znači da će oni sigurno pokazati točne rezultate, jer tu je dakako problem u nekih kriterija valjanosti i upoznatosti ispitanika s predmetom mjerenja što u nekim slučajevima nije dobro, jer oni mogu davati socijalno poželjne odgovore ili ono što misle da ispitivač želi čuti (pa tu imamo problem prividne valjanosti i objektivnosti). testovi ličnosti također mogu bit zajeb zbog različite interpretacije nekih pitanja. evo banalan primjer - ponudi se pitanje koje mjeri anksioznost (osjećate li često nedostatak daha ili palpitacije), a osoba kaže da, iako možda ima nekih fizioloških genetskih problema i onda se takvo što nepravedno krivo protumači (iako je tu problem i psihosomatike koji moguće i ležu u podlozi svega).
osobno ne vjerujem tim testovima, jer samo na osnovu njih, bez detaljnog intervjua se ne može provesti prava dijagnoza. bitno je provesti analizu nekih škakljivih pitanja da se razumije dani odgovor. evo, da pojasnim, ja po njima graničim sa psihopatijom, imam shizofreniju simpleks, patim od poremećaja anksioznosti i depresije i što sve ne.
drugo, da, ličnost se zapravo smatra definiranom oko tridesete godine i ono što se kaže za poremećaje ličnosti je da oni nisu 'izlječivi'. stavljam ovo pod navodnike, jer mi sama riječ poremećaj u ovom području zvuči nategnuto i izmišljeno (ali ovo je moje viđenje stvari nakon čačkanja po tome, školski je to poremećaj, jer po nekim kriterijima odstupa od 'normalnog'. npr po statističkom ili socijalnom ili subjektivnom i tak to).
to onda odgovara i na ovo mijenjanje. neki poremećaji ličnosti se ne vode kao problem koji u bitnoj mjeri onemogućava normalno funkcioniranje pojedinca (npr. bitno je razlikovati opk i okp ličnosti), ali ima nekih (borderline) koji može biti gadan, al isto tak sam čula od psihijatra da im je on osobito problematičan, jer kolko god se radilo na tome, ništa se puno ne mijenja.
osobno ne držim puno do primjene farmakoterapije u tome i pristupu koji psihijatri imaju u liječenju (govorim ovo, jer osoba koju znam ima taj poremećaj i rekla mi je što pričaju na terpijama). postoje neki pristupi (npr. bihevioralni) koji se baziraju na učenju i usvajanju novih obrazaca ponašanja nekom vrstom kondicioniranja koji se pokažu uspješnima (iako opet ovoj osobi koju znam to nije ništa pomoglo).
doduše, iza nekih 'poremećaja' svakako stoji podloga koja je dovela osobu do određenog načina funkcioniranja, shvaćanja okoline i sebe. ne vjerujem da ima ikakvog smisla to samo šopat tabletama, jer zapravo onda dobivaš biljku ili ovisnika, a ne zdravog čovjeka što je kao cilj. možda je dobar pristup što ranije krenuti sa nekom psihoterapijom i utjecati na razvojni put dok se već ne formiraju neki črvšći obrasci ponašanja.
a isto tako, ne gledati na neke radnej koje ljudi obavljaju kao na poremećene, jer je nelogično očekivati da postoji definicija 'normalnog' za cijelo ikad postojeće čovječanstvo koje se netko treba držati. važno je usmjeriti se na koliko to nešto onemogućava normalno funkcioniranje te osobe i njoj uskraćuje ugodan život. paradoksalno je koliko kultura utječe na viđenje normalnog i koliko poremećaja postoji u društvima jako orijentiranim na zaradu (suradnja psihijatrije i farmacije je tip top u zapadnjačkom društvu, svako malo se DSM podeblja, jer se netko sjetio kak bi se moglo izmisliti još nekoliko stvari koje su odjednom bolesti ili poremećaji).

a drugo, nisam nažalost slušala inteligenciju kao zasebni kolegij, ali ovo što znam je da postoje drugačiji putovi rješavanja problema vanjskih i unutarnjih, te postoji razlika u složenosti kognicija, npr. u sagledavanju problema, pronalaženju rješenja itd. to se odnosi više na ove misaone procese, mogućnost učenja i sl., a ne toliko na emotivne.
možda je ovo o čemu ti pričaš situacija gdje 'pametni', ne smatra uopće smislenim toliko jednostavno rezoniranje 'glupljeg' pa ne razumije zašto on tako i tako rješava stvari i koristi strategije koje su po njemu besmislene, jer on pak vidi stvari drugačije, možda jasnije, kraće, ali može i detaljnije obraditi problem. al tu sad pričamo o velikim razlikama u kvocijentu.

[Michel]

Joj, hvala puno

Jako si dobro to sažela, baš što mi je trebalo. Pokušao naći nešto na netu, ali slabo. Ovako je taman. Sad mi je puno jasnije. Uzeo sam si nekoliko knjiga o psihologiji pa krenu čitati. Kad mi je nešto skroz zanimljivo, provjerim za svaki slučaj na netu pa sam došao do tog dijela s ličnostima.

Htio sam početi sa Freudom, ali čitam kako se baš i ne cijeni u tim krugovima? Ipak ću ga čitati, mislio sam uzeti ono što je pisao o snovima. To me zanima. I Junga za kasnije ostavljam. Baš me zanima sad ta tema. Jako je zahtjevna, ali zanimljiva.

[elrania]

freuda kolko sam skužila jedino kliničari malo uvažavaju i uopće se osvrnu na njega.
ali u psihologiji ga se generalno ne uvažava (neki od starijih profesora kod mene ga ismijavaju), jer kod njega postoji niz metodoloških propusta koji njegova otkrića čine jako neznanstvenim, neprovjerljivim itd.
u psihologiji se otkrića baziraju na eksperimentu, ponovljivosti rezultata, reprezentativnim uzorcima...a freud to niš nije imao. govori se i da je prilagođavao otkrića sebi u korist, tj izvrtao ih tako da pašu onome što je htio pokazati.

jung je zanimljiv, meni je on ko neki mistik. posudi si 'psihologija i alkemija' od njega.

preporučam da pređeš malo na neke ipak više psihološke teme i prokopaš socijalnu psihologiju, istraživanja na područku interpersonalnih i unutargrupnih i međugrupnih odnosa, to je meni odlično podučje. zasad sam prolazila to samo kroz imenovanja i objašnjavanja istraživanja, efekata, nalaza, al imam popis detaljnijih knjiga koji me čeka uglavnom područja persuazije, propagande, psihologije masa i sl.

i da, uzmi si od zimbarda luciferov efekt. nije istraživanje u pravom smislu riječi, iako piše da je, ali je knjiga fantastično napisana i tema kojom se bavi je od neizmjerne važnosti. smatram bitnim da se svatko upozna s efektima koji se javljaju ovisno o situaciji/ulozi i koliko malo ličnost ima veze sa svime.

[Josef K]

Trebao sam upisat socijalnu psihologiju u ovom semestru, ali moram se uklopit u ostale hejtere psihologije

SpoilerShow

Šalim se, svi su debili.

[elrania]

ma ljubomora projicirana u hejt.

[Michel]

freuda kolko sam skužila jedino kliničari malo uvažavaju i uopće se osvrnu na njega.
ali u psihologiji ga se generalno ne uvažava (neki od starijih profesora kod mene ga ismijavaju), jer kod njega postoji niz metodoloških propusta koji njegova otkrića čine jako neznanstvenim, neprovjerljivim itd.
u psihologiji se otkrića baziraju na eksperimentu, ponovljivosti rezultata, reprezentativnim uzorcima...a freud to niš nije imao. govori se i da je prilagođavao otkrića sebi u korist, tj izvrtao ih tako da pašu onome što je htio pokazati.

jung je zanimljiv, meni je on ko neki mistik. posudi si 'psihologija i alkemija' od njega.

Da, tako sam baš i čitao kako ga ne cijene. Psihologija i alkemija uzimam.

preporučam da pređeš malo na neke ipak više psihološke teme i prokopaš socijalnu psihologiju, istraživanja na područku interpersonalnih i unutargrupnih i međugrupnih odnosa, to je meni odlično podučje. zasad sam prolazila to samo kroz imenovanja i objašnjavanja istraživanja, efekata, nalaza, al imam popis detaljnijih knjiga koji me čeka uglavnom područja persuazije, propagande, psihologije masa i sl.

Odlično, to sam baš tražio. Ponajviše radi ove zadnje dvije stvari. Propaganda i sve to oko medija kako mijenjanju javno mišljenje me jako zanima. A psihologija mase je svima poznata samo me zanima ta srž i kako se sve to odvija. Nedavno sam pročitao Noam Chomsky & Mediji, propaganda i sistem. On je 30-ak godina proučavao medije i kako nameču mišljenje ljudima koji ne znaju kritički razmišljati. Odlična knjiga.

i da, uzmi si od zimbarda luciferov efekt. nije istraživanje u pravom smislu riječi, iako piše da je, ali je knjiga fantastično napisana i tema kojom se bavi je od neizmjerne važnosti. smatram bitnim da se svatko upozna s efektima koji se javljaju ovisno o situaciji/ulozi i koliko malo ličnost ima veze sa svime.

Budem, hvala.

[elrania]

korekcija oko ovog zadnjeg, krivo sam napisala, ne istraživanje, nego eksperiment - nije zapravo eksperiment (stanford prison experiment) zbog nedostatka kontrolne skupine, npr, al je visoko preporučljiva literatura za svakaoga.
milgramov eksperiment je isto dobar za proučiti, a tiče se tog područja.

kad pročitaš neke od tih knjiga - obavezno napiši naslove i daj kakav osvrt

[hitman_4]

kako netko tko voli i obožava životinje može kastrirati ili sterilizirati svog ljubimca meni je to užas!