Post
by john_constantine » 02 Mar 2018, 20:44
Država koja ide u kurac... Makar ne toliko država koliko društvo. U Italiji se biju s policijom. A mi samo šutimo kao pičke. Makar da, tko je pametan, odlazi iz države. Samo slušam priče kako odlaze. Je da nije med i mlijeko, ali nije isto raditi 12 sati za minimalac ili raditi 12 sati i da se može živjeti od toga i još ti ostane.
Godinama sam slušao rasprave i znali smo se prepirati za koju stranku, a danas je jad i bijeda kada smo se raspravljali. Čak niti ja više nemam volje za nikoga glasati. SDP je otišao kvragu radi Bernadića. Živi zid su budale. A ovo male stranke koje rastu kao gljive poslije kiše... Sve gluposti. Čekati 30 godina da dobiju više od deset mandata, a da se ne raspršu. Sve je sjebano.
A posao za kurac. Više niti ne marim. Već skoro 10 godina i pol sam se trudio, bio dobar radnik, ostajao prekovremeni koliko god bilo naporno (ostanem sat vremena, nakon tri sata dođem doma), poslušan i marljiv, ovaj tjedan sam smireno popizdio na direktoricu.
Jebem ti tu glupaču. Inače sam ju smatrao glupom. Ne možeš biti direktorica i biti dobra s svima, tipa da ju moji kolege pipaju po pizdi dok sjedi zajebavaju. A prije par dana kriči na sve nas kako moramo raditi osam sati. Da kome ne paše može se prijaviti za tehnološki višak.
Razlog? Roba iz Turske, smanjen broj ljudi, jedan tehnološki višak od mog kolege koji se nije prijavio i nekoj glupači je hitna roba. Prekratki rok, manjka ljudi i sada dođe u skladište i glumi lokalnog šerifa. Ja radim tri posla, bole me križa jer se budala nisam zaštitio dok sam čistio snijeg. I samo sam sjeo na par minuta, svi u skladištu se znamo, uvijek pomažemo, podupiremo i napravimo posao. Ona počne kričati na mene gdje sam cijeli dan? Ja: A čujte, danas je teško naći dobrog radnika.
Ona popizdi, pa kriči, ja mrtav hladan (ne mogu se prijaviti jer sam invalid, pa nemam pravo na otpremninu jer sam zaštićen). Onda pobere mene i jednog kolegu na red i kriči na druge. Pa mene kao primjer. A nakon 10 godina, konačno se i sindikalac javio i prigovorio.
A ja samo: Gospođo, vi ste mi direktorica. I uvijek sam imao strpljenja za vaše gluposti tipa Kolinde i vaše glumljenje princeze. Ja sam cijelo vrijeme u skladištu na više mjesta. I ako baš tako želite znati gdje sam bio, kada budem na wcu, donijeti ću vam govno i staviti ga na vaš stol da znate gdje sam bio. Onda i šefica doživi zivčani slom (prošli put su sve tri vikale na mene radi viška papira za što nisam bio kriv).
Bar je direktorici umro tata, pa ću imati malo mira. Karma, kako je grozno rekao jedan kolega. Ali fakat me više boli kurac za posao. Niti će glupe babe liječiti frustracije na meni, niti ću se uništavati fizički za šugavu firmu. Tolika količina debila na "višim" položajima koje žele biti autoriteti, a žele biti dobri za svima? Molim te...
Isto cijela drama radi prekovremenih. Kad se sjetim, žao mi je što sam bio takva budala da sam se toliko mučio za 40 kn za tih nekoliko sati. Sad kad sam za 25 minuta doma, radije bi na miru i smireno rješavao posao makar do 19 sati. Bar nešto dobijemo. Ovako luda strka, greške, problemi i njihova vizija da ako budu loše radili da će shvatiti da ne možemo tako.
Niti ne znaju što rade. Hrpa laži, prijedloga, ideja, počeo mjesec i samo manje ljudi, više posla. Odmor u wc - u da se počinem i raditi koliko mogu. Jebeš te idiotarije.
Dobro je rekao kolega koji mi ide u penziju kad sam pričao s njim. Što bolje radiš, to ti daju više posla. Napredovao nisam, niškoristi su se smjestili na dobra mjesta ili potpisali za otpremnine. Sad se treba naučiti skrivati, praviti se blesav i raditi što sporije mogu, a da odradim osam sati.
Michel puši karu.