Petak vece, epizoda SFRJ
Elem, posto se Horror odomacio kod mene, i posto smo pogledali detalje sa DVDova o Zvezdi i Piksiju i procaskali o fudbalu, a bogami i nogometu, krenemo mi put grada kako bi se nasli sa Nebojsom, mojim naj-ortakom odavde, i popili po nesto. Kako je vreme bilo fino, Nebojsa predlozi da pazarimo sixer Jupilera (obicni lager, doduse, svetski standard) 50cl konzerve i sednemo uz reku.
Uz lagano napijanje koje je zacinio autenticni belgijski pomfrit sa sve majonezom, pocela je interkulturalna razmena iskustava sa "one strane duge". Dok smo Nebojsa i ja naglas kukali o Marini Perazic, bajaderama i keksu Domacica (Nebojsa je na fenomenalan, neopisiv nacin odglumio njegovo vidjenje idealne konzumacije doticnog keksa, izvaljasmo se od smeha), Horror se osvrnuo na popularnost narodne muzike srpskog porekla u Hrvatskoj, kao i Eurokrem blokove. Alkohol je vec proradio, pa smo krenuli u setnju, i prosli kroz "red light district", ciji je epicentar smesten u krajnje divotno nazvanu "beogradsku ulicu" (ponos me prozme kad pomislim o tome). Onda, zabadamo se u omiljenu kafanu po sred Genta, legendarni jazz pub Damberd (
http://www.damberd.be/), i tek sto narucismo pice, kad dolaze jos dva ortaka iz Novog Sada i jedan Makedonac...
Usledilo je sat i po vremena pijanog baljezganja o SVEMU sto se desavalo za vreme SFRJ. Ne pamtim u detalje, ali sigurno smo ocesali Danijela, Zdravka Shkendera (i vicevi sa Shkenderom i Stevie Wonderom), Sanju Dolezal, Blufonce, Strumfove, Rakune, Smogovce, Kviskoteku, Bolji Zivot, Maksimir '91. itd. Konstatacija je da smo se pobili bez veze i preko kurca, i da smo mi, ma koliko sa obe strane tvrdili suprotno, zapravo vrlo, vrlo,
vrlo slicni. Rastali smo se nesto iza ponoci, i srecom se moja zena potrefila kolima da nas poveze gajbi...naravno, ne pre nego sto smo konzumirali hamburger negde usput.
Moje kulturno prosvecenje : Splicani se nazivaju "tovari". Mislim da sam to referencirao jedno 50² puta u naredna dva dana...