Funny Games (1997) - prije 12 godina sam ovom filmu dao ocjenu
9/10 i to govorim jer je ovo dokaz koliko se ljudi mijenjaju. Pazite sad moju teoriju pa ću onda malo o filmu. Razlog zašto sad neću filmu dati tako visoku ocjenu su pod
a: u tih 12 godina od ovog filma sam pogledao stvarno puno puno filmova, vidio i shvaćao film kao umjetnost i to je sve povezano pod
b: zbog ovog pod A, postaješ kritičniji. Moji kriteriji su jednostavno postali rigorozniji i to ima smisla. No, znate što je najfascinantnije u svemu ovome? To što ocjenu koju ću sad dati bila bi ista ocjena koju sam dao 2012., a to znači da mi je film i dalje jednako kvalitetan, samo sam rigorozniji kod ocjenjivanja.
A sad na film: Da previše ne duljim, dvoje mladića otimaju jednu obitelj i počnu ih psihički mučiti. Film je krizika na nasilje u medijima, a Haneke je to iskoristio i napravio film koji ruši sva pravila od probijanja četiri zida do onog premotavanja. Likovi nisu simpatični, čak ni ta obitelj ali opet navijam da se izvuku iako je Haneke htio pokazati s onim premotavanjem "ovo vi želite, da psihopati pobijede". Remake nisam gledao niti na namjeravam jer sam čuo da je identičan, ali više izglancan. Original je baš surov, test jednog vremena i mogao je samo nastati u 90-ima.
7.8/10
UTJECAJ/ZNAČAJ - probijanja četvrtog zida, vrlo kontroverzan i poznat film. Dobio je i remake te je prototip filmova koji će doći u nultima. A+, A, B+,
B, C+, C
"You'll Enjoy Mr. Barlow. And He'll Enjoy You!"
