misli na to da su se filmovi Daria Argenta pojavili par puta u stripovima, kao inferno. Tako je i mene privukao da pogledam konačno film, he.Meštar film wrote:Pa ne bi baš rekao da je dlyan dog zaslužan jer dlyan dog je strip, a ovo je film i to dobar film tako da baš i ne stoji, jeldaA$H wrote:nije da mi je bas najbolji..ali pogledah ga vise puta..a za prvo gledanje je zasluzan Dylan Dog..hehe..
Dario Argento - lik i djelo
- john_constantine
- Posts: 27523
- Joined: 06 Oct 2006, 17:25
Michel puši karu.
- Meštar film
- Posts: 82
- Joined: 11 Nov 2009, 16:18
- Location: Istra
Aha, onda je krivo napisao jer se tako misli na strip, ali nema veze, he.john_constantine wrote:misli na to da su se filmovi Daria Argenta pojavili par puta u stripovima, kao inferno. Tako je i mene privukao da pogledam konačno film, he.Meštar film wrote:Pa ne bi baš rekao da je dlyan dog zaslužan jer dlyan dog je strip, a ovo je film i to dobar film tako da baš i ne stoji, jeldaA$H wrote:nije da mi je bas najbolji..ali pogledah ga vise puta..a za prvo gledanje je zasluzan Dylan Dog..hehe..
- A$H
- Posts: 19055
- Joined: 10 Oct 2006, 11:23
- Location: Clubhouse
nije nista krivo napisano..Meštar film wrote:Aha, onda je krivo napisao jer se tako misli na strip, ali nema veze, he.john_constantine wrote:misli na to da su se filmovi Daria Argenta pojavili par puta u stripovima, kao inferno. Tako je i mene privukao da pogledam konačno film, he.Meštar film wrote: Pa ne bi baš rekao da je dlyan dog zaslužan jer dlyan dog je strip, a ovo je film i to dobar film tako da baš i ne stoji, jelda
It's A Bird... It's A Plane... It's SUPERA$H!!
- Meštar film
- Posts: 82
- Joined: 11 Nov 2009, 16:18
- Location: Istra
Ja mislim da je krivo napisanoA$H wrote:nije nista krivo napisano..Meštar film wrote:Aha, onda je krivo napisao jer se tako misli na strip, ali nema veze, he.john_constantine wrote: misli na to da su se filmovi Daria Argenta pojavili par puta u stripovima, kao inferno. Tako je i mene privukao da pogledam konačno film, he.
- kraykulla
- Posts: 639
- Joined: 10 Dec 2009, 13:05
- Location: Hell
ach dario je imperator!profondo rosso je zakon,suspiria mi je isto super,inferno mi nije baš legao,terza madre je bila okej,
epizode jennifer i pelts fenomenalne,sleepless je isto okej,opera super,pehenomena-u imam al još nisam pogledao.
što se tiče muzike,njegove filmove obožavam gledati i zbog odlične muzike.goblini kick ass za soundtrack takvih filmova.
argento mi se sviđa više od lucia fulcia,maria i lamberta bave i sličnih..
epizode jennifer i pelts fenomenalne,sleepless je isto okej,opera super,pehenomena-u imam al još nisam pogledao.
što se tiče muzike,njegove filmove obožavam gledati i zbog odlične muzike.goblini kick ass za soundtrack takvih filmova.
argento mi se sviđa više od lucia fulcia,maria i lamberta bave i sličnih..
- dr_gonzo
- Posts: 6300
- Joined: 26 Nov 2006, 23:45
- Location: Šibenik, HRVATSKA
- Contact:
Re:
Wendigo wrote:ja si nemrem zamislit talijanski 80´s horror bez goblinaZombiemachine wrote:Nikako da nabavim Bird with the crystal plumage. Phenomena je ok, Suspiria je ok vizualno (priča je malo nebulozna). Deep red je prosjek. Pelts mi je daleko najbolje njegovo ostvarenje do danas. Što je stariji to je bolji.
p.s.
Najgori izbor muzike u povijesti horor filma. Smrt goblinima!![]()
Bez Goblina je talijanski horor film za 50% slabiji, kao i špaget vesterni bez Morrioconea...
"The difference between a democracy and a dictatorship is that in a democracy you vote first and take orders later; in a dictatorship you don`t have to waste your time voting. "
- Charles Bukowski -
- Charles Bukowski -
- kraykulla
- Posts: 639
- Joined: 10 Dec 2009, 13:05
- Location: Hell
Re: Dario Argento - lik i djelo
pogledao tenebrae i phenomena.tenebrae mi je okej,ali phenomena mi je puno bolja i nekako zanimljivija.koji je to majstor bio krvavih trilera,a osim toga u tenebrae se pojavljuje giuliano gemma legenda italo westerna i lik koji glumiio tex willera u filmskoj verziji stripa.
- Damned_Thing
- Posts: 145
- Joined: 17 Oct 2009, 12:44
Re: Dario Argento - lik i djelo
Definotovno jedan od omiljenih reditelja.. nekako mi leze njegova dela
Deep red- mi je najbolji.. prica,muzika,ubistva,kraj...
Suspia- Jednostavno film sa najboljom atmosferom,bojama, muzikom, scenama.-
Inferno- Malo slabiji od Suspirie ali idalje odlican..sa par dobrih scena
Phenomena- Serijski ubica + naprirodne moci(insekti) , ni u jednom trenutku dosadan
Tenebre- Takodje odlican,ubistva,dosta gore-a, twist na kraju..
Opera- Mozda malo slabija od gore navedenih dela ali sasvim dobar film..dobra lokacija
Demons- ovo nije on rezirao ali nema veze radio je na filmu.. pa rekoh da pomenem posto sam skoro gledala i svideo mi se film..
Deep red- mi je najbolji.. prica,muzika,ubistva,kraj...
Suspia- Jednostavno film sa najboljom atmosferom,bojama, muzikom, scenama.-
Inferno- Malo slabiji od Suspirie ali idalje odlican..sa par dobrih scena
Phenomena- Serijski ubica + naprirodne moci(insekti) , ni u jednom trenutku dosadan
Tenebre- Takodje odlican,ubistva,dosta gore-a, twist na kraju..
Opera- Mozda malo slabija od gore navedenih dela ali sasvim dobar film..dobra lokacija
Demons- ovo nije on rezirao ali nema veze radio je na filmu.. pa rekoh da pomenem posto sam skoro gledala i svideo mi se film..
-
filmofil
- Posts: 4658
- Joined: 26 Jan 2008, 19:57
- Location: Suzuran
- Contact:
Re: Dario Argento - lik i djelo
prvi put sam pisao o deep redu pa neka i ovdje stoji
Profondo Rosso (1975.) (eng. Deep Red)
Redatelj: Dario Argento
Glume: David Hemmings, Daria Nicolodi
Dario Argento ovim filmom nije išao otkriti toplu vodu niti se silio odstupati van zadane formule kako bi jedan giallo trebao izgledati, ali je na sebi svojstven način izvukao maksimum iz svakog segmenta tog šablonama prešaranog žanra. Dakle, podsjetimo se što uopće predstavlja termin giallo u svijetu filma. Prve naznake i oblikovanje žanra počinju otprilike u 1960-im godinama 20. stoljeća u Italiji, a ime duguje boji korica (tal. giallo = žuto) krimi romana izdavanih sredinom stoljeća. Formula za giallo film otprilike glasi: serijski ubojica, naglašeno krvava ubojstva, pomalo kičaste kulise te karakteristična glazbena tema (osobno uvijek ostanem očaran soundtrackovima giallo filmova).
Kako se Profondo Rosso snašao u to zlatno doba giallo podžanra i je li odolio vremenu? Kao što to često biva s pojedinim žanrovskim klasicima, film je nakon izlaska loše primljen i od publike i od kritike. Tek je nekoliko godina kasnije isplivao i počeo graditi svoj kultni status kakav ima danas. Može se reći i da je Argento ovim filmom redateljski ozrelio i našao sebe te uvelike izgradio svoj stil koji ga je bez greške pratio kroz cijelu karijeru. Samo dvije godine nakon što je Profondo Rosso ugledao svijetlo dana, Argento je izbacio Suspiriu (možda najbolji film u podžanru), ali to je jedna druga priča...
Plot je vrlo jednostavan i, kao što rekoh, ne odskače od zadane formule jednog gialla. U biti, ovo je textbook primjer svega što giallo predstavlja, ali usavršenog i unaprijeđenog do krajnjih granica. Dakle, jedne naizgled obične noći glazbenik Mark (David Hemmings) svjedoči ubojstvu te se uplete u cijeli slučaj i započne svoju istragu u kojoj mu pomaže novinarka Gianna (Daria Nicolodi). Klasični 'whodunit' zaplet u kojem ubojica širi svoj teror, a kroz glavu vam prođe da bi se gotovo svaki lik mogao na kraju ispostaviti kao glavni bad guy. Ja sam slagao puno scenarija u glavi tijekom gledanja i na kraju nisam pogodio tko stoji iza ubojstava. Inače, pozorno gledajte tu cijelu scenu kad Mark ulazi u stan gdje je vidio ubojstvo, ja sam propustio jedan prilično očit detalj. Vidjet ćete na što mislim.
Najzabavniji dio cijele priče definitivno su maštoviti načini kako ubojica eliminira svoje žrtve. Iako za današnje pojmove većina toga izgleda jako trashy mislim da je faktor zabave neporeciv. Sve je to popraćeno izvrsnom glazbenom temom koja je raspoređena kroz cijelo trajanje filma i upada sa savršenim tajmingom u pojedince scene. Ono što se može zamjeriti filmu je sporost. Nekad bi se na trenutak isključio iz filma ili bi pogledao koliko još ima do kraja. Neke scene su previše razvučene i možda nepotrebne, ali to je normalna nuspojava koja se može tolerirati s obzirom da je film tako slojevit i kompleksan.
Također, treba reći da giallo nije žanr za svakoga zbog tog cijelog kiča, trasha i često naivne glume. Meni je osobno trebalo dosta vremena da se priviknem na taj specifičan izgled i stil koji svaki giallo ima, ali uvijek me ono nešto držalo uz njih. Možda je to europski šarm, lijepe lokacije, old school ljepotice, brutalna maštovita ubojstva ili fenomenalni soundtrackovi. Ne znam, ali cijeli giallo fenomen je definitivno poseban u svijetu filmske umjetnosti te ga treba znati cijeniti bez obzira jeste li poklonik takvih filmova ili niste.
Najzanimljivije što sam pročitao o filmu na internetu bilo je: "Ovaj film je kao noć divljeg seksa usred kojeg vam netko dođe i izbaci vas na ulicu. I tu sve završava." Možda se ne bi složio s tim u potpunosti, ali je dobra reklama i preporuka za one koji još nisu ovo gledali.
Profondo Rosso (1975.) (eng. Deep Red)
Redatelj: Dario Argento
Glume: David Hemmings, Daria Nicolodi
Dario Argento ovim filmom nije išao otkriti toplu vodu niti se silio odstupati van zadane formule kako bi jedan giallo trebao izgledati, ali je na sebi svojstven način izvukao maksimum iz svakog segmenta tog šablonama prešaranog žanra. Dakle, podsjetimo se što uopće predstavlja termin giallo u svijetu filma. Prve naznake i oblikovanje žanra počinju otprilike u 1960-im godinama 20. stoljeća u Italiji, a ime duguje boji korica (tal. giallo = žuto) krimi romana izdavanih sredinom stoljeća. Formula za giallo film otprilike glasi: serijski ubojica, naglašeno krvava ubojstva, pomalo kičaste kulise te karakteristična glazbena tema (osobno uvijek ostanem očaran soundtrackovima giallo filmova).
Kako se Profondo Rosso snašao u to zlatno doba giallo podžanra i je li odolio vremenu? Kao što to često biva s pojedinim žanrovskim klasicima, film je nakon izlaska loše primljen i od publike i od kritike. Tek je nekoliko godina kasnije isplivao i počeo graditi svoj kultni status kakav ima danas. Može se reći i da je Argento ovim filmom redateljski ozrelio i našao sebe te uvelike izgradio svoj stil koji ga je bez greške pratio kroz cijelu karijeru. Samo dvije godine nakon što je Profondo Rosso ugledao svijetlo dana, Argento je izbacio Suspiriu (možda najbolji film u podžanru), ali to je jedna druga priča...
Plot je vrlo jednostavan i, kao što rekoh, ne odskače od zadane formule jednog gialla. U biti, ovo je textbook primjer svega što giallo predstavlja, ali usavršenog i unaprijeđenog do krajnjih granica. Dakle, jedne naizgled obične noći glazbenik Mark (David Hemmings) svjedoči ubojstvu te se uplete u cijeli slučaj i započne svoju istragu u kojoj mu pomaže novinarka Gianna (Daria Nicolodi). Klasični 'whodunit' zaplet u kojem ubojica širi svoj teror, a kroz glavu vam prođe da bi se gotovo svaki lik mogao na kraju ispostaviti kao glavni bad guy. Ja sam slagao puno scenarija u glavi tijekom gledanja i na kraju nisam pogodio tko stoji iza ubojstava. Inače, pozorno gledajte tu cijelu scenu kad Mark ulazi u stan gdje je vidio ubojstvo, ja sam propustio jedan prilično očit detalj. Vidjet ćete na što mislim.
Najzabavniji dio cijele priče definitivno su maštoviti načini kako ubojica eliminira svoje žrtve. Iako za današnje pojmove većina toga izgleda jako trashy mislim da je faktor zabave neporeciv. Sve je to popraćeno izvrsnom glazbenom temom koja je raspoređena kroz cijelo trajanje filma i upada sa savršenim tajmingom u pojedince scene. Ono što se može zamjeriti filmu je sporost. Nekad bi se na trenutak isključio iz filma ili bi pogledao koliko još ima do kraja. Neke scene su previše razvučene i možda nepotrebne, ali to je normalna nuspojava koja se može tolerirati s obzirom da je film tako slojevit i kompleksan.
Također, treba reći da giallo nije žanr za svakoga zbog tog cijelog kiča, trasha i često naivne glume. Meni je osobno trebalo dosta vremena da se priviknem na taj specifičan izgled i stil koji svaki giallo ima, ali uvijek me ono nešto držalo uz njih. Možda je to europski šarm, lijepe lokacije, old school ljepotice, brutalna maštovita ubojstva ili fenomenalni soundtrackovi. Ne znam, ali cijeli giallo fenomen je definitivno poseban u svijetu filmske umjetnosti te ga treba znati cijeniti bez obzira jeste li poklonik takvih filmova ili niste.
Najzanimljivije što sam pročitao o filmu na internetu bilo je: "Ovaj film je kao noć divljeg seksa usred kojeg vam netko dođe i izbaci vas na ulicu. I tu sve završava." Možda se ne bi složio s tim u potpunosti, ali je dobra reklama i preporuka za one koji još nisu ovo gledali.
This is the Zodiac speaking.
-
Unreal
- Posts: 1992
- Joined: 04 May 2007, 21:24
- Location: Zagreb
Re: Dario Argento - lik i djelo
po meni je on vizualno u nekim filmovima savršen redatelj,ali radnje su mu tako glupe,nelogične i dosadne ponekad. ono na kraju se jedino film isplati pogledati zbog scena smrti kod kojih ima najviše energije i kreativnosti. prva 3 filma koja sam gleado od njega su deep red,suspiria,tenebre koji su mi bili super da sam potražio ostale filmove i ubio se od dosade pokušavajući pogledati inferno,phenomena,non ho sonno,third mother,trauma i onu epizodu iz two evil eyes(za divno čudo preživia sam giallo i ti piace Hitchcock? i donekle su mi se svidjeli). nekak mi je očito dojadio njegov stil nakon par filmova koj je(ne znam kak bi rekao)jednoličan
- john_constantine
- Posts: 27523
- Joined: 06 Oct 2006, 17:25
Re: Dario Argento - lik i djelo
Michel puši karu.
- Fräulein Unbekann
- Posts: 484
- Joined: 31 Aug 2011, 13:24
- Location: Oblivion
- Contact:
Re: Dario Argento - lik i djelo
Najgori film mu je definitivno The Third Mother, ali na ostala njegova ostvarenja nemam zamerki. Sedi, pet 
- Jane Doe
- Posts: 3606
- Joined: 19 Sep 2010, 01:48
- Location: Karlovac
Re: Dario Argento - lik i djelo
+1Fräulein Unbekann wrote:Najgori film mu je definitivno The Third Mother, ali na ostala njegova ostvarenja nemam zamerki. Sedi, pet







