kopirana recenzija sa
http://forum.stripovi.com/topic.asp?TOP ... chpage=346
Jesenski lutalice
Definitivno jedna od najkonfuznijih priča u zadnjih par godina. Ipak, koliko je ova priča konfuzna, toliko je i višeslojna. Kao takva, preporučljivo ju je pročitati više puta. Štoviše, ne sjećam se kada sam zadnji put pročitao koju noviju priču dva puta zaredom odmah nakon kupnje, a kod ove je to definitivno bilo potrebno.
SPOILERI
Na prvu, ovo je priča o identitetima, onima vanjskima, naizgled normalnima koji su u skladu s etičkim normama, ali i onima koji se skrivaju unutar pojedinaca. Točnije, u pitanju je puno puta prežvakana i viđena "izvana naizgled normalni, a iznutra čudovišta" tematika. Kao takvo, priča naizgled stavlja naglasak na izvlačenje na površinu onoga što se skriva unutar pojedinca, skidanju mesnate maske normale/postojanja i prihvaćanju samoga sebe/svog pravoga "ja".
Ova je priča u Ludensovom izdanju prikladno izašla u jesen, no spomenuto godišnje doba ovdje ne igra ključnu ulogu kao vrijeme radnje koliko kao metafora za promjene koje se, baš kao i spomenuto godišnje doba, svako malo vraćaju i nameću pojedincima koji ih možda nisu toliko spremni prihvatiti. U slučaju ove konkretne priče i Dylanovog lika, mogli bi ovaj broj tumačiti kao priču o (konstantom) povratku prošlosti te jednako konstantnom sukobu sa prošlim, nezavršenim stvarima. Pa možda i sa samim sobom. To jest, ovaj bi broj mogli shvatiti i kao priču o izvlačenju na površinu onoga što se nalazi unutar nas sami te prihvaćanju istoga. Tek tada, kada prihvatimo svoje pravo ja i time pobijedimo u sukobu sa nezavršenim stvarima, moći ćemo raskinuti sa svojom prošlošću (to jest, sa onim djelovima koje bi željeli zaboraviti).
Ako ćemo ići još dalje sa metaforama i višeslojnošću u zonu over-the-top teorija, pročitajte ovu priču još jedanput kao metaforu serijala i ciklusa promjena kroz koji isti trenutno prolazi. Postavite si likove i elemente priče na ovaj način: upravitelj cirkusa je Recchioni, Crystal je Celoni, a cirkus (serijal) koji publici (čitateljima) svake jeseni (svakog mjeseca) dolazi u grad (na kiosk) je ustvari predstava (nova epizoda) za čitatelje, ali i pokušaj da se Dylan "sukobi" sa svojim prošlim "ja" (brojevi sa lošim pričama iz zadnjih desetak godina) i polagano krene prema tom toliko provikanom preporodu koji nas očekuje za par brojeva. Određeni dijalozi, osobito oni na kraju između upravitelja i Crystal, na ovaj način definitivno dobivaju jedno dodatno (i smislenije) značenje.
KRAJ SPOILERA
Crtež je odličan iako ponekad zna biti previše detaljan za tako mali format što dovodi do toga da pojedini kadrovi nisu toliko jasni u vidu onoga što je prikazano na njima. Naslovnica naizgled besmislena, ali je u duhu ranije over-the-top teorije pod spoilerima.
Trebao bih još par puta pročitati priču jer nisam siguran postoje li rupe u scenariju i čudna scenaristička rješenja, no prvi dojam je odličan. Za sada mi je ovo najbolja priča pred-preporoda. Ako ništa drugo, barem je trenutno najupečatljivija u ovom periodu.
9/10
I may be an idiot, but i am no fool.