Bosonogi Gen - Knjiga 1 i Knjiga 2
Često mi se desi da kada oko nečega imam visoka očekivanja, utisci nakon čitanja/gledanja ispadnu prilično mlitavi. Kod Bosonogog Gena to uopće nije slučaj, ne volim previše kvantificirati stavove o onome što sam čitao ili gledao, ali ako je ikada nešto po mom zaslužilo 10/10 - riječ je o ovom uradku. Prva knjiga počinje sa prikazom teškog odrastanja u Hiroshimi za vrijeme rata. Ma koliko sam pratio materijale vezane za taj period u ljudskoj povijesti, iznenadili su me prikazi jada i siromaštva u japanskim gradovima. U tom čemeru, Gen kao dijete od šest godina proživljava djetinjstvo isprepleteno dječačkim zanosom, igrom, nepodobštinama, ali i čestim danima bez zalogaja, nesigurnom budućnosti i kriznim situacijama vezanim za oca "izdajnika" - u realnosti izrazitog openenta ratu. Do pred kraj prve knjige, skoro pa dnevne gungule kroz koje Gen prolazi vezane su za nepravdu, koju radi očevih stavova većina susjeda gaji prema njegovoj obitelji, ali nakon pada atomske bombe, šestogodišnji dječak, koji je već tada bio mnogo odrasliji od svojeg "godišta na papiru", mora dodatno odrasti i pokušati sebi, svojoj majci i sestrici svakog novog dana ponuditi nadu u preživljavanje. Prvu knjigu sam završio sa čvorom u želucu, a druga knjiga je Nakazawin pakao na zemlji u strip formatu. Gen je u potrazi za malim komadićem riže, a u trenucima nakon eksplozije bombe i kataklizmičkim stanju u gradi i regiji, to uopće nije jednostavno. Grafički vrlo eksplicitno prolazimo kroz horore generirane eksplozijom i njenim posljedicama. Kako i završna misao druge knjige kaže - "atomska bomba je stvorila pakao umirućima, ali i onima koji su preživjeli"...
Vrhunsko djelo!
