
"Los Angeles, 2029. Tri milijarde ljudi izgubilo je život. 29. kolovoza 1997. Preživjeli iz nuklearne vatre taj su rat nazvali Sudnji dan. Živjeli su tek da bi se suočili s novom noćnom morom – ratom protiv strojeva. Kompjuter koji je upravljao strojevima, SkyNet, poslao je svog najsofisticiranijeg Terminatora unatrag kroz vrijeme sa zadatkom da ubije Johna Connora, vođu Pokreta otpora preživjelih ljudi u budućnosti, dok je još bio dijete.
Međutim, kao i ranije, i Pokret otpora je poslao usamljenog ratnika da zaštiti Johna. Bilo je samo pitanje vremena koji će od njih do njega doći prvi."
Bio je to mnonolog Sare Connor na početku jednog od najboljih nastavaka ikada, a nakon toga uslijedio je pravi spekatkl...
Taman kad smo pomislili da ne može bolje nakon fenomenalnog originala, Cameron nam je 1991, sad već cijenjeni i priznati redatelj koji je iza sebe uz "Terminatora" imao još jednako fenomenalne filmove The Abyss (1989) i Aliens (1986), isporučio ovaj još bolji nastavaka, koji spada u onu rijetku kategoriju nastavaka koji ne samo da se po kvaliteti mogu mjeriti s originalom, već ga ozbiljno i premašuju po tom pitanju, kao npr. "The Godfather: Part II", "Mad Max 2", spomenuti "Aliens" i još neki naslovi koje neću sad nabrajati.
No zapravo se je dosta teško odlučiti koji je film bolji, original, "The Terminator", ili nastavak, "Judgment Day", jer to su ubiti dva različita filma. Originalni "Terminator" je više ozbiljniji mračniji SF triller, u kojem dominira mračna i zastrašujuća atmosfera, dok je nastavak pak spektakularniji, zabavniji akcijski film u kojem dominira upravo akcija, što ga čini drugačijim. Doduše ni nastavku ne nedostaje "mračne" atmosfere, ali u usporedbi sa originalnom, nije tako "mračan", i više je...cool. Tako da su zapravo oba filma podjednako izvrsna ali se svaki gleda zbog drugih razloga, te su oba svojevremeno pomakla do tada zadane standarde žanra i uvela neke novitete, i kao što sam več ranije spomenuo, u značajnoj mjeri stvorili od Švarcija ono što on danas jeste - ikona pop kulture, a i na kraju krajeva, predstavljaju i jedan od dokaza da je moguće napisati inteligentan akcijski spektakl.
Nastavaka je naravno, baš kao i original sad već kultni film, i bez premca jedan od najboljih akcijskih filmova svih vremena. U vrijeme kad je sniman, 1991. godine bio je to najskuplji film svih vremena, budget mu je naime iznosio oko 100 mil$, što je u usporedbi sa budgetom originala koji je iznosio svega 6 mil$, tada bila ogromna svoja novaca, dok danas svaki drugi film košta toliko (na žalost). No, taj uloženi novac im se itekako isplatio, jer se je baš kao i original, nastavak premetnuo u ogroman hit, te samo u Americi zaradio 205 mil$, a u ostatku svijeta je ubrao i preko 500 mil$.
Redatelj James Cameron je pametno iskoristio te novce i isporučio nam spektakularan i vizualno još i dan danas savršen film odlične režije i akcije. U nastavku se je doslovno "raspištoljio", i gotovo da nije bilo kadra koji nije bio ispunjen hard-boiled akcijom i specijalnim efektima, a tu je još i njegov osobni touch, zbog kojeg oba filma i jesu tako dobra, a to je stavljanje likova u prvi plan, pričanje priče, te nekolicina zbilja veličanstvenih emotivnih trenutaka u kojima je čak i "ne emotivac" poput Arnolda Schwarzeneggera "briljirao".
"Terminator 2" je uveo mnogo novosti i na polju specijalnih efekata te napravio revoluciju u svijetu specijalnih efekata tih godina. To je posebice vidljivo u scenama sa liquid Terminatorom T-1000, na kojima je radilo oko 36 ljudi, a koji je kroz cijeli film nekoliko puta mijenjao svoj oblik i izvodio još kojekakve stvari koje prije nisu bile izvedive na filmu. Kompanija zaslužna za te izvanredne specijalne efekte, danas je jedna od vodećih na tom polju, Industrial Light and Magic, a te iste godine za svoj posao na "Terminatotu 2" su osvojili i Oskara. Inače "Terminator 2" je osvojio sve ukupno četiri Oskara, za zvuk, za masku, spomenute specijalne efekte i montažu zvuka. Izvrstan posao je napravio i Stan Winston, koji je radio i na originalu, a to je posebice vidljivo na scenama eksplozije nuklearne bombe za koje je zaslužan on i njegov tim, kao i na samom Arniju. Nanošenje maske i svih onih oštečenja po licu koje on ima na kraju filma je trajalo nekih 5 sati, a skidanje sat vremena...zbilja naporan i zahtijevan posao, ali obavili su ga izvrsno.
Baš kao i original, i nastavak je ostao zapamćen po nekoliko nenadmašnih i maštovitih akcijskih sekvenci kao što je ona kada Arni izrešeta murjake sa ogromnom rotirkom, zatim jurnjava po kanalu i legendarni skok Terminatora na motoru, ili skok kamiona s mosta, scena nuklearne eksplozije, skok s motorom na helikopter, jurnjava na autocesti, prevrtanje cisterna u punoj brzini i još mnogo, mnogo toga. A tu su i antologijski on lineri koje je Arni u nastavku bacao kao iz rukava, najlegendarnija rečenica je svakako "Hasta la vista, baby". Na kraju svega, ne smijem zaboraviti spomenuti izvrsnu glazbu Brada Fiedela koja opet pridonosi atmosferi, a svoj obol soundtracku su dali i Guns N' Rosesi nezaboravnim hitom "You Could Be Mine".
Sve u svemu, "Terminator 2: Judgment Day" je jedan od onih klasika žanra koje jednostavno morate vidjeti, i koji vam nikada ne dosade. Te baš kao i original, svojom kvalitetom i dan danas tuče mnoge novije filmove. Kad je Arni 84-e rekao da će se vratiti, zbilja se je vratio sa stilom.

















