HorrorHR Tamnica

Jedna od najzajebanijih stvari na svijetu je zaljubljenost.

Kakva su vaša iskustva sa tim osjećajem? Da li vas on prevari? Koliko vam se često dogodi? I koji vam je najbolji trenutak zaljubljenosti a koji najgori?

Tko želio može dati i svoje savijete o osvajanju osobe u koju ste zaljubljeni

Au brate, ne sećam se tog osećaja, davno je to bilo
Mislim da sam se dva puta zaljubio u životu, a poslednji put tačno pre 10 godina.
I nema tu šta da se osvaja i puno filozofira.
Ako joj se sviđaš - možeš da si kakva hoćeš baraba - tvoja je.
Ako ne - pre ćeš osvojiti Mont Everest penjući se na kurcu nego nju raznim smicalicama i smaranjem

Točnu brojku ne znam, ali mogu bez pretjerivanja reći da sam previše puta bila zaljubljena. Redom su to bile u pitanju nesretne ljubavi popraćene melankoličnom glazbom u pozadini i naravno sve se to odvijalo u mojoj glavi. Tek kada sam uspjela razgraničiti zaljubljenost od ljubavi mi se i dogodila ljubav.
Bila sam ovisna o tom osjećaju i kada bi nestao onaj grč imala sam osjećaj velike praznine, kao da moram patiti da bi to nešto vrijedilo. Tako da bi zaljubljenost usporedila sa drogom jer je to jedno stanje u kojem mozak ne funkcionira baš najbolje
Sad nakon petogodišnje rehabilitacije naučila sam razgraničiti neke osjećaje, još uvijek se zaljubim, ali ne više u osobe suprotnog spola, zaljubljena sam u glazbu, u svog psa, u svoj posao, jednog dana jedva čekam da se zaljubim u svoje dijete. A muškarca sam naučila da volim. I to samo jednog. Leptirići i stanje "high as a kite" nisu vrijedni gubitka istog. U dva navrata sam skoro "fall of the wagon" no srećom sam na vrijeme došla k sebi..
Što se osvajanja tiče, u mom slučaju mislim da sam ga osvojila onog trena u kojem sam prestala biti ono što sam mislila da on želi da budem i dozvolila mu da upozna mene jer tada sam ja bila upravo ono što mu treba.

Eo, trenutno sam zaljubljen mnogo.
Drugi put mi se taj osjecaj onak istinski pojavio.
I svi oko mene su primjetili da to super utječe na mene.
A ja sam sretan jer je i other way around.

Također i kod mene 2 puta, ali to je bilo ono kad misliš da je to "ta" i da bi sve dao za tu vezu. Doduše, jest da je prva bilo više onako mladenački s nekih 15 god, te druga je bila s nekih 21. Između toga i ovo sve sad što se dešava, jednostavno više nema ni tih leptirića, ni onih starih dobrih osjećaja, ali izgleda smo mi muški takvi, ako se opečeš par puta, zatvoriš se i ne puštat lako bilo koga k srcu. Ne kažem da mi nije stalo ni do jedne osobe koje je bila između ili poslije ove dvije, ali jednostavno to nije više ta početna zaljubljenost koja traje nekoliko mjeseci i u tih nekoliko mjeseci si u velikom deliriju, te ne gledaš ništa oko sebe. Nekad mi to baš fali, jer kad se sjetim tih lijepih trenutaka iz dana u dan s ponosom i osmjehom na licu i kad ti ništa ne može pokvariti svaki dan, te onda slomljeno srce na kraju uz pjesme...ahh...teško da će se to opet ponovit. Kao da sam ogradit od toga svega i uvijek na oprezu, da se ne bi ponovile neke stvari, da skratim seruckanje...teško puštam ikoju blizu srcu, ali za svakog postoji negdje netko i ne brine me, kad se dogodi super, do tad uživam, nisam izbirljiv.

U tijeku sam zaljubljenosti, traje već dugo i imam osjećaj da se svakim danom pogoršava ..kad ga vidim nemam nijednog problema u životu, razmišljam kao dijete od 5 godina, sve mi je smiješno itd. Bez brige i pameti, ukratko.
Frapantno je zapravo da inače nisam bezbrižni tip osobe. Voljela bih da jesam i da idem kroz život rasterećena s tako nabačenim kesom.

zaljubio sam se dva puta u životu i imam sreće da ovaj drugi put još uvijek traje definitivno se rijetko koji osjećaj može usporediti s tom ispunjenošću kad se zaljubiš i kad ti to bude uzvraćeno istom mjerom...hvala bogu da u mojem slučaju nijednom to nije bilo jednosmjerno

čak i ona bol kad stvari krenu loše nije tolko neugodna...'uživao' sam kad je došlo do toga da moram preboliti tu prvu zaljubljenost i mazohistički sam samom sebi zadavao još više boli

najzanimljivije od svega mi je što su obje te cure došle jako neočekivano i sve se dešavalo samo od sebe...nije nitko nikoga osvajao već se dogodio onaj klik neki kroz razgovor i dalje je sve teklo samo od sebe

ako da naš dragi Bog ova veza sada će potrajati forever and ever and ever

Zadro wrote:Eo, trenutno sam zaljubljen mnogo.
Drugi put mi se taj osjecaj onak istinski pojavio.

tko je sretnica? malo sam ljubomoran

ja se slažem sa svime što je callac napisala. zaljubljiva sam, al ne samo u suprotni spol, već u sve i svašta, čak i ako je to samo neki detalj kod osobe. no taj osjećaj definitivno nije vrijedan ugrožavanja ljubavi.

filmofil wrote:

Zadro wrote:Eo, trenutno sam zaljubljen mnogo.
Drugi put mi se taj osjecaj onak istinski pojavio.

tko je sretnica? malo sam ljubomoran

Ha-ha.
Neznaš ju

Zaljubim se 5,6 puta u roku od 3 minuta!!

iskreno sam se zaljubio samo jedanput u životu, najgora godina u mom životu. Ma kako je bila totalno sjebana situacija, bile su tako i nenormalne situacije, skrivanja i slično... Ali ima baš nešto u tome kada osoba silazi s stepenice i ti ju uživaš gledati... Ili čuti njezino ime, dobiti sms od nje ili neku sitnicu. Mah... Zadnjih godina sam ionako i previše oprezan kada je riječ o takvim stvarima, navikao na odbacivanja. Dobro, lažem, boli svaki put, ali bar je lakše kada ti kaže, nego da drugi dan šuti ili mjesec dana izmišlja nekakve izlike, a ti uporan...

A da li ću se opet zaljubiti, da, ali ona nikada u mene... pff.

Tko samo jednu ženu voli pravi bećar nije!