dobila sam na negdje 2. pojavljivanju na treningu komentar da zaš ne pričam s drugima, ne odem se zajebavat s njima itd. (sad me se čuje redovito i oduševljena sam nekim ljudima tamo), al mislim da je u redu da neki jednostavno malo pričekaju i vide kak tko diše i onda se 'oslobode' s onima koji im najviše pašu.
vidjela sam tu izoliranost ko nedostatak prije, no sad mi poprilično odgovara i nasmijava me kad čujem neke borgovske usporedbe
oni koji me bolje znaju (malo je takvih, al to je sasvim ok, jer čemu sakupljati ljude oko sebe) će me poptuno drugačije opisati i vjerujem da je i kod tebe tako, tj. sigurna sam, jer eto i ja ti mogu reć da si i normalan i ugodan i dobar itd.









