Psihokauč

[john_constantine]

Cons, jedina stvar što ti treba u vezi cura su muda.
Moraš shvatiti da apsolutno nemaš ništa izgubiti, a možeš dobiti tako puno...
Ne trebaš biti postrance, jednostavno budi ravnodušan i to je to.

mah, znam samo da jednostavno poštujem žene. Ono, pristojan sam, simpatičan, na usluzi, pomognem i sve to. Kao s kolegicama na poslu. I nisam lik koji stalno govori seksualne fraze, dira ih bez dopuštenja po tijelu ili petlja, seksualno zlostavlja ili što god. A onda takve proglašavaju papučarem, mekušćem, beskičmenjakom i što sve. A super su im ti likovi koji ih petljaju po guzici ili ih divljački grle i rade od njih glupače.

A poslije završe s muževima koji ih tuku u braku, naprave situaciju da više niti roditelji ne žele imati posla s njom, i na kraju zakolje samu sebe jer ne može više. Pa završi na psihijatriji vezana i nema kamo. Mužu koji će ju tući, kod roditelja više nema mjesta. A ona blesava, ne može ostaviti muža niti nakon toga...

I zašto gubiti vrijeme na takve stvari, zato što mi je to samo u glavi? Ili zato što je takvo društvo gdje svaki muškarac mora imati ženu, čopor djece i sve to? Ma ne treba mi to. Odem na smokvu, platim za seks i miran sam. A poslije ju odjebem kada me opet zivka za ponovni susret.

[Ašow]

A moš i tako.

Probaj se opustiti i vidit ces kak je to zapravo jednostavno.

[boyko]

ne znam,nikad nisam imal nekih problema sam sa sobom. po prirodi sam žešča flegma pa me nikad nikaj previše nije diralo.

tak' je i meni...moja sestra je recimo dok je završila fakultet uspjela dobiti i psorijazu, a ja...što me više boli kita za sve to mi se bolje problemi rješavaju sami od sebe

same here

[metallicat]

mislim da ja patim od tog sranja. i to mi uvelike zagorčava socijalni i ljubavni život.
ne funkcioniram u većim skupinama kao svi "normalni ljudi". kad sam solo s nekim ili još 1 max 2 osobe, onda sam uber zabavan, komunikativan i aktivan te sam sposoban brbljati i zajebavati se do besvjesti i natrag, ali čim se nađem u masi, povučem se i čak kad želim nešto reći nitko me ne doživi. osjećam se kao duh neki u takvim situacijama. plus što me ljudi uvijek nekako čudno gledaju, kao da me se boje... -.-

ja sam isto posve druga osoba u većem društvu, samopouzdanje padne na nulu odjednom dok sam u društvu jedne-dvije osobe skroz pričljiv i prepun samopouzdanja...ne znam zašto je to tako jer mi se to događa i u društvima gdje sve ljude poznajem jako dugo i di se nemam razloga povlačiti u sebe, ali svejedno većinu vremena šutim i nemam velike želje ubacit se u razgovor

isto tako, prezirem situacije di je fokus na meni, najbolji primjer toga je recimo upoznavanje na faksu kad profesor digne svakog pa moraš nekaj reći o sebi radio sam to puno puta na svakakvim sastancima, na faksu, u srednjoj, itd...ali uvijek je stresno kao i prvi put

ja se samo nadam da kad se nađemo u 5mj, da nećete pobjeć il slično ionako mi u biti nismo normalni, pa će bit ok

ot: neki problem te prirode koju vi spominjete nemam, niti dijagnosticirano. imam sve ostale ''normalne'' jedino što bi mogla spomenut isto blagu hipohondriju koja me dosta držala ko malu i nisam mogla zato spavat jer bi razmišljala zaš me boli koljeno, jel to rak i sl. stalo je recimo između 13, 14 god do 20.-te i onda kad sam došla na 3. god faxa i kad smo učil najgore boleštine, sve sam uspjela povezat sa sobom i bila uvjerena da mi je nešto. doslovno sam živjela u strahu tih par mj. stašno sam se nervirala i odmah nakon dobila visoki tlak. naravno nisam htjela tablete, samo je prošlo nakon nekih 6mj-god dana. vjerujem da će mi se povremeno vratit ako se jako iznerviram, ali nadam se da nije zauvijek nego prolazan.

[John_Ryder]

ah...asocijalnost,depresija...been there done that ! meni je najveći problem prilagodba,nekada se nemogu prilagoditi ama baš ničemu i samo ću šutit i jedva čekat da se maknem od svih,a kad je poznato okruženje onda je sve 5,zajebancija i samopouzdanje ownaju,mah...treba si nać hobi i bit stalno zaokupljen nečime pa tako nema vremena za depresiju

[Josef K]

ah...asocijalnost,depresija...been there done that ! meni je najveći problem prilagodba,nekada se nemogu prilagoditi ama baš ničemu i samo ću šutit i jedva čekat da se maknem od svih,a kad je poznato okruženje onda je sve 5,zajebancija i samopouzdanje ownaju,mah...treba si nać hobi i bit stalno zaokupljen nečime pa tako nema vremena za depresiju

Točno to! Pa ja bi se ubio več 20 puta da nemam filmove i serije

[filmofil]

true that, meni su filmovi jedini pravi lijek za sve probleme

[John_Ryder]

ah...asocijalnost,depresija...been there done that ! meni je najveći problem prilagodba,nekada se nemogu prilagoditi ama baš ničemu i samo ću šutit i jedva čekat da se maknem od svih,a kad je poznato okruženje onda je sve 5,zajebancija i samopouzdanje ownaju,mah...treba si nać hobi i bit stalno zaokupljen nečime pa tako nema vremena za depresiju

Točno to! Pa ja bi se ubio več 20 puta da nemam filmove i serije

my man !

[metallicat]

također. koliko puta me jedino uveseljava večer/noć + krevet + serija. tad mi svi problemi privremeno nestaju.

[john_constantine]

true that, meni su filmovi jedini pravi lijek za sve probleme

+ igre. Ps2, ps3, Pc. A i fizički rad isto...

[Wendigo]

btw, vi koji me poznate uživo, šta mi mislite dali je istina ovo što sam napisao o sebi ili pretjerujem?
vrlo bih cijenio iskren odgovor, bez obzira na sve.

[Ašow]

Jedno što sam ja skužio je da si tih.
Al brijem da je to u igri zbog mjesta i silnog deranja uokolo bilo.

[Alastorus]

btw, vi koji me poznate uživo, šta mi mislite dali je istina ovo što sam napisao o sebi ili pretjerujem?
vrlo bih cijenio iskren odgovor, bez obzira na sve.

Kao što kaže Ašow, tih si, al vidi se da kad si u okruženju ljudi koji te kuže i koji su dio nekog kolektiva kao što je ovaj forum, onda se po tebi vidi da se iznimno bolje osjećaš,bar sam ja to tak skužio, us svakom slučaju na meetingu ne bih rekao za tebe da imaš takvih problema, možda da te se stavi u random grupu ljudi bi to drugačije izgledalo, ne znam.

[filmofil]

btw, vi koji me poznate uživo, šta mi mislite dali je istina ovo što sam napisao o sebi ili pretjerujem?
vrlo bih cijenio iskren odgovor, bez obzira na sve.

pa bili smo samo ono jednom na polumeetingu nekakvom sa callac i zadrom, ali činio si se prilično normalan i comfy jedini je zadro tada bio šutljiv jako i out of place

[GreenHornet]

ja sam kod mamurluka strasno anksiozan...ne volim se voziti u busu,biti u zatvorenim prostorijama gdje je puno nepoznatih ljudi,ma opcenito komunicirati s nepoznatim,cak do butige poci...tako da,koliko god mamuran bio,kad moram na posao popijem dvije pive i problem rijesen,cak masu komunikativan postanem...mislim da je tu rijec o placebo efektu...
inace,nemam problema u komunikaciji s ljudima,nevjerovatno brzo se uklopim medu ljude koje vidim prvi put,cak ubrzo ja zapoinjem teme i slicno...