Lijepo je vidjeti da nisam jedini lud na forumu.
he, imam slične poteškoće u grupi ljudi. Ali kod mene je više radi nagluhosti, čak i kada su iste meni interesatne teme u koje se uklapam. Teško mi je pratiti tko što govori, pa onda sudjelovati u razgovoru. Onda samo slušam, makar mi je to kao da su oko mene ljudi koji cijelo vrijeme govore stranim jezicima. Meni je uvijek trebalo duže vremena kod većine osoba da se prilagodim njihovom govoru i glasu, pa ih ne razumijem otprva što govore...
A za sebe, ne znam kakva mi je prava dijagnoza jer izbjegavam uopće i razgovor o psihijatru doma. Naviknut sam držati probleme u sebi. Lako to što napišeš na netu ili forumu, ali nije isto kada to svojim riječima pred pravom osobom kažeš. Na poslu sam pogriješio što sam previše pričao o sebi i bio otvoren jer su to poslije samo iskorištavali, a i danas još uvijek osjećam posljedice toga. Ono, kako mi većina kaže, naivan sam, previše dobar, nemam stav, previše slušam druge i da bi se trebao više cijeniti.
Teško se nosim s emocijama i nekim razmišljanjima/fantazijama. A sada to rješavam tako da si to zamislim kao likove iz romana koje vjerojatno nikada neću dovršiti. Ima ono dana kada se samo želim zatvoriti od svih i onda se maknem od ljudi. A opet, kao da nemam osjećaja za druge. Kada mi je majka nastradala, bio sam samo mrtav hladan. Kao i kada se otac mrtav pijan napio, a ja mislio da je infarkt ili neki kurac, isto mrtav hladan. Odveo ga doma i zvao pomoć i to. A na groblju teško zadržim emocije, a kada mi kažu da mi je netko blizak umro, mrtav hladan. Makar to više radi toga što mi to kažu u javnosti i to netaktično...
I imam psihičke blokade pred curama. Ne baš toliko da šutim kao Jar, da ne mogu govoriti pred curama, ali ne osjećam se ugodno kraj njih. Zato sam i svjestan da ću umrijeti kao samac. Ljubavne teme, filmovi i takve stvari me strašno nerviraju zadnjih par godina. Da me netko nazove luzerom, jednostavno bi ga namlatio iako nisam nasilan. Smetaju mi ono gluposti "ona bi atletske građe, ova bi kršćansko hodanje, ova neće starije od 20 godina jer su svi luzeri", i sve to. Meni je draže što više ne radim budalu od sebe kao što sam prije radio.
I jednostavno na poslu poludim kada mi se netko miješa u moj posao. Bavim se od prvog dana veleprodajom, i još imam taj svoj sustav koji olakšava posao, ali ne dobivam zadatke za poslove, već drugi. Onda mi to strašno smeta. Naročito kada sve razmeću, pa naprave kaos i sve to. Zadnji put sam rekao da više neću raditi na tom dijelu i neka se jebeju. A ne što mi ostave hrpu robe za sortiranje i ne dignu guzicu. A kada treba raditi s papirima, onda to dobiju drugi. Isto tako i za poslovima koje ja radim. Ono, da me se ne cijeni uopće.
Veći dio života sam proveo maltetriran od vrtića, a danas samo mislim kako me više nitko ne doživljava.
Michel puši karu.
(u smislu, naprimjer, da ti nije jednostavno ni prošetat se kroz veću gužvu ljudi bez 'leptirića' u trbuhu)
radio sam to puno puta na svakakvim sastancima, na faksu, u srednjoj, itd...ali uvijek je stresno kao i prvi put 