a pazim. starija mica, kad je mama bila, sjedi mi u krilu i ja ju držim i dragam i odjednom pošašavi i otme se iz ruku i pravo na stol na svijeći, ono u pol sekunde
mala se penje po regalu i nikad, al nikad ne skače s njega na stolić za pc, uvijek ili preko police, pa na liniju pa dolje, ili na kauč koji je skroz blizu. i tad skoči i stane capom na tanjurić i prolije vosak po sebi. al ono, nikad, nikad neidu ni blizu plamenu, miču se od toga kao da smrdi

ali eto, ono u sekundi i cirkus... sad ni ovoj neće pas na pame približit se svijeći na metar (kao što se kloni i starija kolegica mica, jednom joj je bilo dosta)
inaće, svijeća je skroz stabilna, ona široka mirisna i još je na ravnom tanjurići od kave...ona, antičik sviječa

ništa nestabilo i njima na putu kuda trče i igraju se...
pizdače jedne, samo mi brigu i strah i žalost zadaju, cijeli dan mislim na malu benu.... mica ranjenik
