U zadnjih mjesec dana se na DVD tržištu pojavilo nekoliko nastavaka čije sam prve dijelove pogledao, pa reda radi moram vidjeti što su autori uspjeli skemijati. O Feast 2 i Joy Ride 2 ću uskoro pisati, a krećem sa filmom koji me od svih njih najmanje zanimao. Originalni Rest Stop je imao potencijala, ali se oko sredine pošteno pogubio u prosječnosti, a dvojka je tu da nam otkrije pozadinsku priču vezanu za ubojicu i poremećenu obitelj iz kampera…
Ukratko za one koji nisu gledali “Rest Stop”, recimo to tako bez spoilera da je netko napao i pozabavio se sa mladim parom na proputovanju prema Kaliforniji. Iz Iraka se nakon godinu dana od tog događaja vraća brat izgubljenog tipa i uz pomoć svoje slutty cure i geek frenda kreće na istu tu auto-rutu da istraži što se njima zapravo desilo. Zaplet je kako i sami vidite klasika…
Film me nije baš pretjerano držao zainteresiranim jer je u većini svoga trajanja nekakva recimo to tako obrada originala. Ne mislim na to da je po formi nešto poput rimejka, već se one veće stvari praktično dešavaju istim tokom kao u originalu. Objašnjenje pozadinske priče glede ubojice mi je nekako whatever, jednostavno ne podržavam ta konstantna objašnjenja svega i svačega (makar je prvi dio bio dosta nedorečen), a i nije neka previše zanimljiva faca da te uopće zanimaju odgovori na tko, što, kako…
Kroz dijelove filma geek frend služi kao nekakav katalizator za stvaranje onih kvazi cool/zabavno-smiješnih trenutaka. Primjer: tip kenja na nekom montažnom zahodu usred najveće zabiti i odjednom kuži da se tip sa kamionetom u punoj brzini zaleće prema njemu. Što on radi? Pokušava izaći ali se tipu dere nešto kao evo oslobodit ću ti zahod ako ti treba. C’mmon, dno dna usiljenog amero-teen-centričnog humora.
Kao i u jedinici, u filmu imamo pokoju brutalniju scenu poput bušenja i zabijanja čavli u koljena, pokoje izvađeno oko, ali sve u svemu film je manje krvaviji od originala. Rest Stop 2 nije ništa posebno – slobodno preskočite.
3 comments
O ovom filmu ne vredi trositi previse reci, dno, ali kazem vam-Dno Dna!
Koliko je sad prvi bio iole simpatican, toliko je drugi deo ocajno negledljiv.
Najaca scena je koju je HorrorHR napomenuo : sa likom u poljskom WC-u (idijotno je sta sve ljudi snimaju – ne treba ti nikakav talenat, dovoljno je da imas nekog rodjaka rezisera i eto snimas film)
Prvi deo je i pored LOW Budgeta barem bio kolko-tolko gledljiv, a ovo ni sveta vodica ne moze da spasi-Go To Hell!
drugi dio je iznimno los dok je prvi pravi uznemirujuc horror film koji te ostavlja sokiranog(barem je u mom sluvaju tak)
KZL 303
John Shiban nam donosi nastavak horora o manijaku iz žutog kamioneta. Novina je u tome što je prepustio kolegi da zasedne u režisersku stolicu. Shawn Papazian je dakle režiser, dok se Shiban pobrinuo za scenario i za produkciju.
Posle godinu dana u odnosu na dešavanja iz prvenca, povratnik iz Iraka, marinac Tom Hilts u pratnji devojke Marilyn i dobrog ortaka Jareda, kreće na put s namerom da pronađe mesto gde su nestali njegov mlađi brat Jess i njegova draga Nicole…
Snimljen dve godine nakon prvog dela, nastavak nije ponudio ama baš ništa novo, niti bitno drugačije. Koncept je potpuno identičan, pa je redosled događaja dobro poznat, što odmah otklanja bilo kakvu neizvesnost. Predvidljivo, sa par kliše-segmenata (recimo smarajuće natezanje s matorim prodavcem koji im daje upozorenje), naravno da nije mogao kvalitativno da odmakne od prvenca. Nivo prikazane glume je zadovoljio skromne zahteve ovako sklepane priče. Dakle, jedan opasan mišićavi baja, čangrizava sexy plavuša i dobroćudni tupan. Ah da tu je i misteriozni vlasnik radnje u koju uđe po neki zalutali putnik namernik. Nekada velika hollywoodska nada, Steve Railsback završio je u niskobudžetnim horor filmovima (eh kako je slava prolazna). Pokušaji da se iscenira nekakav humor (kao pauza od nasilnih scena) ostaju bez rezultata, jer sve je ovde plitko, neuverljivo i već viđeno.
Tehnička strana koliko toliko prihvatljiva, ako imamo u vidu tanak budžet za produkciju, iza koga je ponovo stala Raw Feed – producentska kuća nastala kao ogranak Warner Bross-a. Prikazane gore sekvence i nisu ispale loše, jer doprinose da priča ima potrebnu dozu nasilja i dovoljnu količinu prolivene krvi. Dočarana atmosfera renoviranog odmorišta unosi nespokoj, što fore s duhovima samo dodatno naglašavaju.
Kada se podvuče crta, opravdano se nameće pitanje koliko je nastavak zaista bio potreban. Stoga, izbor da li ovaj horor-trash da gledate, ostaje na vama. Sigurno je da nećete ništa da izgubite ukoliko se opredelite da ga preskočite.