Grupa mlađih delikvenata upada u lokalni supermarket i pokrade par bezveznih stvari. Bježe u kombi i odlaze sa mjesta zločina. Za njima kreće policija, te oni u bijegu kreću nekom čudnom cestom uz groblje. Ubrzo zapnu u nekoj rječici i pješaka odlaze na spavanje u obližnju napuštenu kuću. Usred večeri shvaćaju da je u kući otvorena nekakva čudna oštarija, a od vlasnika saznaju o mogućnosti zarade velikog bogatstva. U podrumu se nalazi se prolaz u nešto što izgleda poput pakla, te teenageri u njemu moraju provesti noć. Ako to učine i usput prežive, bogatstvo je njihovo….
Prije kojih par tjedana sam nadopunio svoju kolekciju knjiga o horror filmovima sa nastavkom mini fan knjižice o slasherima (Slash Hits) i odličnom knjigom “Italian Horror” koja je kao što i sami kužite bavi talijanskim horrorima, ali u periodu od 1979 do 1994 godine. Jebiga, nemože bolje od toga :) Pročitao sam knjigu u šutu i ulovila me mantra za gledanjem old skul italo horrora.
Makar sam u knjizi naletio na neke stvarno posebne i izgleda kvalitetne filmove, jedna od recenzija me podsjetila na 20 godina star film koji sam sa ekipom gledao dosta davno kada su VHSovi bili jedini način širenja filmskih vidokruga. Kao što i sami znate ako pratite HorrorHR, ne volim spominjati nekakve spoilere, ali u ovom filmu je jedna posebna svar koju ne smijem preskočiti. Vi se slobodno prešaltajte na slijedeći paragraf ako vas ne zanima. Ok, ovaj film pamtim ponajviše po jednoj posebnoj odlici – u “Graveyard Disturbance” nema niti jedne smrti. Da, dobro ste pročitali, klinci uđu u podrume, isprestrašuje ih razna gomila monstruma, ali se svi vraćaju živi i zdravi. Stvar je u tome što je film rađen za televiziju i izgleda da je trebao biti dosta lagan iz perspektive nasilja.
“Graveyard Disturbance” se fokusira na grupu teenagera koji ulaze u tajni prolaz koji ih vodi kroz nešto što izgleda kao mini verzija pakla. Napadaju ih vampiro zombiji (yeah baby) i razne drugačije monstruozne kreature, ali očito im nije problem u preživljavanju, već u pronalasku izlaza. U pomoć dolazi tipična tupava plavuša koja će po njihovim riječima “sigurno izabrati krivi put, ali je u ovoj noćnoj mori to sigurno izlaz”. Ah ti scenaristi…
Film je režirao poznati talijanski horror redatelj/scenarist/producent Lamberto bava, ali nažalost ovaj film ni blizu ne liči na neka od njegovih boljih dijela poput trashy Demons 1/2. Uz to što sada znamo da je film rađen za televiziju, radnja je na trenutke užasno usporena. U tim ne horroričnim scenama gledatelj jedino može uživati u spektakularno lošoj glumi, jeftinom dubbingu, ali i super muzičkoj podlozi koja miješa originalni score poznatoga Simon Boswella sa tadašnjim hard rock hitovima.
Radi svojih očitih greški, film neće biti i najzanimljivija stvar za većinu vas, ali ako ste u štimungu za pravu talijansku atmosferu, sa ovim nećete pogriješiti. Moram i pohvaliti izgled monstruma, koji u većini situacija izgledaju jako dobro. Film je nekada spor, ima taj specijalni problem koji sam nekima spoilao, ali ima dobru atmosferu i ipak je ovo Bava junior pa sam baš nekako uživao.
6 comments
Pravu talijansku atmosferu???? Ovaj film je totalni shrot i dno dna Bavine karijere i nikako nije reprezent talijanske horror kinematografije. Za pravu talijansku atmosferu pogledati nesto od Argenta, Fulcija, Bave seniora, Sergia Martina, Pupija Avatija… Par prvih Bavinih radova (Blade in the dark, spomenuti Demons 1&2…) su OK ali onda je totalno potonuo… :(
@anonymous: pa dakako da nije reprezent talijanske horror kinematografije i dakako da se na njega ni ne gleda u okvirima vezanima za Argenta, Fulcia ili Bave starijeg. Mislim da je svima ovo jasno, tj očito nije, ali bi se trebalo podrazumijevati ;-)
A glede prave talijanske atmosfere, opet jedna stvar koja se iz moje perspektive podrazumijeva. Nije mi logično da se film uspoređuje sa velikanima ili nekim majstorskim djelima stvorenim u italiji kroz period od cca 35 godina, nego da ga se glede u prizmi kasno osamdesetih horror filmova u italiji kada je balon nastavio sa svojim ovećim propuštatanjem…
Ako kazes da je nesto “za one u stimungu za pravu talijansku atmosferu” podrazumijeva se da reprezentira cijelu talijansku horror scenu. A ovaj film nema nista od toga. 80-te u Italiji donijele su neke kvalitetne horrore (Argentovi gialli tipa Tenebre ili Soavijev debitantski Stagefright, Avatijev Zeder…) a kasniji period i bisere kao Dellamorte Dellamore tako da ovaj jadni Bavin TV film ne reprezentira nista osim njegov pad u prosjecnost… A cim spomenes “talijanski” ne mozes a ne usporedjivati sa velikanima – jer oni koji su slabo upuceni u tematiku a iz teksta procitaju da je ovo super za sve raspolozene za talijansku atmosferu, ovo ce smatrati reprezentom talijanskog horrora. Nama koji talijane imamo “u malom prstu”, sve je jasno – ali treba misliti na one koji uce iz ovakvih recenzija! :)
@Anonymous: Slažem se, razmišljamo poptpuno isto glede tematike – ono što sam sa “pravu talijansku atmosferu” mislio je meni u glavi “pravu talijansku mid80s šrot/lowbudget atmosferu” u jedinu kakvu ovakav film može spadati :-) Hvala na informaciji, sada bar oni koji bi me drugačije shvatili imaju ovaj tvoj “rebuttal”…
legenda od filma! imao sam ga na original VHS-u i pogledao ga x puta.. :)dizajn monstruma je ful dobar; spooky i smiješan, a i one katakombe su bome lijepo sklepali.. moram ga ponovo nabavit..
Flim je brate dno dna, Wendigo ako si bas zapeo da nabavis ovo govno, dacu ti rapidshare link za ovo cudo.
Italijanski filmovi bez Soavija nikad mi nisu bili nesto narocito…