“Twitch of the Death Nerve”, nekima poznatiji kao “A Bay of Blood” je po kroničarima žanra jedno od Mario Bavininih najkvalitenijih filmova. Meni je ovo tek njegov drugi film (nakon “Terrore nello spazio”) pa nemogu baš dati svoje viđenje na ovu informaciju, ali moram reći da je film ispunio sva moja očekivanja. Slično kao u većini talijanskih horror/giallo filmova koje sam imao priliku pogledati, priča nije baš previše važna, ono što se broji su mrtva tijela. Radi nasljedstva dolazi do par mogućih situacija raspodjele imovine ubijene bogatašice, te u pedesetminutnom valu nasilja imamo prilike vidjeti desetak vrlo eksplicitnih ubojstava.
Meni je najpozitivnija stvar u filmu to kako je Bava uspio apsolutno nezanimljivu i nerazvijenu priču transformirati u jedan od naj-cijenjenijih horror filmova sedamdesetih i slashera uopće. Odgovor je jednostavan, stavi brdo različitih ljudi na jedno mjesto, uvali nekakav motiv za ubojstva, pobij ih sve uz ekstremne količine krvi i dodaj gore scene poput odrubljivanja glave, rezanja ruku, probijanja kopljem usred seksa, te kasapljenja mačetom. Potpuna win-win situacija… Cijeli film je poseban, a tek kad dođete do kraja ;-)
Inače ovaj film je među fanovima poznatiji po jednoj diskutabilnoj činjenici: dali je “Twitch of the Death Nerve” blatantno kopiran u Friday the 13th serijalu? Neke scene iz “Petkova” koje ste mislili da su originalne, poput duplog probijanja ljubavnog para koji leži u krevetu i mačete u lice su svoju premijeru imala baš u ovom Bavinom filmu. Po knjigama o slasherima koje sam čitao, većina kritičara tog doba su podijeljeni – jedni misle da je totalna kopija, dok su drugi za teoriju da je to davanje počasti Bavinom dijelu. Iz moje perspektive, počast je počast, ali nemoj baš vjerno kopirati scene koje su same po sebi jako pamtljive.
1 comment
da mi smrtnici se necemo nikad dokopat ovakvih odličnih stvari…al dobro slashera je barem dosta.